Tamara Obrovac i Rambo Amadeus nakon koju godinu pauziranja od koncerata u Zagrebu vratili su se ne bi li promovirali aktualni Tamarin album "Neću više jazz kantati", no nastup se pretvorio u dvostruki set oba izvođača - svakog po stotinjak minuta i kusur.
Četiri sata glazbe i to još ovoliko eklektičnih muzičara i kod najvećih fanova može izazvati reakcije zasićenja. Tako je i bilo. Da je cijeli koncert sveden na mjeru od dva sata, pa eventualno pola sata gostovanja uvaženog Antonija Pusića, stvar bi još kako funkcionirala. Ali slušati Tamaru i Ramba u solo prilikama i raspoloženjima sigurno je dobitak i ugodno iskustvo koje ovisi o rasploženju njih samih.
Tako Tamara i ekipa još uvijek uvjerljivo sviraju fuziju jazza, funka i istrijanskog etna. Zbog Ramba je ubačen funk u ritmiku.Njegova duhovitost i sklonost improviziranju također je vrlo neuhvatljiva kategorija, te je podjednak broj onih koji mu još uvijek daju za pravo titulu svjetskog megacara, ali i onih kojima dosađuje nerijetko ne baš uspjelim pošalicama.
Bilo je plesa, šeatnja po svim fazama oba izvođača, bilo je oko sat i pol vremena praznog hoda, a to je vremenski tjesnac koji svakako treba negdje pokrpati. Rambove improvizacije i duhovitosti nisu bile najsretnije rješenje ali dovukle su publiku. One snobove koji dobijaju glazbu na bonve i bodove.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.