DOP magazin pop & off kulture

Za Howea Gelba poslovica ´treća-srećaª zasigurno ne vrijedi budući da se u sva tri dosadašnja zagrebačka nastupa izdigao iznad očekivanja i osvojio zagrebačku publiku. Gelb i ovaj put u izdanju kakvo još nismo vidjeli dovodi dansko-američku kombinaciju glazbenika koji od 2006 čine Giant Sand, njegov matični band iz kojeg je proizašao dobar dio danas proslavljenih Americana glazbenika. Prisjetimo se, Gelb je prvi put svratio u Zagreb prije četiri godine u sklopu No Jazz festivala kao one man show na klaviru i gitari, zatim godinu nakon toga promovirajući samostalni album ´'Sno Angel Like Youª s bendom i gospel zborom priredivši nezaboravan koncert u &td teatru. Samozatajni pustinjski umjetnik ovaj je put za zagrebačku publiku pripremio svojevrsni presjek karijere svirajući ponešto stvari s još uvijek aktualnog albuma ´Provisionsª ali i provevši nas karijerom dugom 25 godina ispreprlećući povijest Giand Sanda i svojeg samostalnog rada. Naravno, uspješnost Gelbovih koncerata ne mjeri se po domišljatosti set lista (koje on zapravo nikad i ne slaže) već po atmosferi koju uspije stvoriti među svojim fanovima u intimnim klubskim prostorima. Sudeći po reakciji publike u vrlo dobro popunjenoj Močvari i ovaj put Gelb je triumfirao. Čak i posjetitelji koji nisu fanovi žanra nisu ostali hladnokrvni na šaroliki spektar glazbenih doživljaja koje je band prenio u sat i pol svirke . Bilo je tu svega: americane, rock'n'rolla, countryja, bluesa, jazza... Sve to začinjeno brilijantnim improvizacijama odlično raspoložene ekipe vrhunskih glazbenika i Gelbom koji je pun energije skakao s gitare na klavir i natrag. Ono što je možda zasmetalo bila je količina obrada koju je band uključio u repertoar. Već pri početku koncerta band je odao počast preminulom Vicu Chesnuttu, dostojanstveno i upečatljivo i to je trebalo biti dostatno. No, izvesti za redom čak tri hita Johnnyja Casha zaredom činilo se nepotrebno i suvišno te ostavilo “tribute to” dojam u finalu koncerta banda koji je izdao preko dvadeset albuma. Ako izuzmemo Gelbovu fascinaciju Čovjekom u crnom i nedostatak još jednog bisa koji je visio u zraku, zaključit ćemo da je koncert Giant Sanda bio još jedan od izuzetnih događaja ovog glazbenog proljeća. Također bih pohvalio odličan sound koji je pridonio kvaliteti doživljaja, tako da se potvrdila stara maksima da nema loših razglasa već samo loših i površnih tonaca. Srećom ovaj put tonac je došao s bendom.