Treći studijski album zagorsko zagrebačkih kajkavaca novi je dokaz o koliko se zanimljivom bendu radi, neovisno na kajkavske limite i ograničavanje etno rockerskim stilom.
S debi albumom "Zeleni kader" su se instalirali na scenu i osupnuli sve koji su im pogledali bar jedan koncert (pod uvjetom da su tada bili raspoloženi za svirku). Reakcija je bila da boljega od toga nema i da se plesalo literarno - do zore. S drugim albumom su nastavili u manje furioznom tonu jer je "Domesticus Sanctus" bio manje pristupačan za veselicu.
Pomirenje prva dva albuma kroz većinu naslova donosi i ovaj aktualni.
Od pjesama koje potpisuju članovi Cinkuša preko drugačije aranžiranih tradicionala sve do Krležijane, Cinkuši su opet zabavni, opičeni, uzbudljivi i veseli zvonari. Uz asistenciju Tete Lize i Boška Petrovića u predivnoj pjesmi "Sedi si kraj mene" dotaknuli su savršenstvo, dok "Navigare nesesse est" i "Nenadejano bogočije zveličenje" nije toliko komplicirano slušati kako bi prema naslovu mogli pomisliti, slijede odlične etno rock poskočice "Huja brija", "Bratec kosi", "Bela", "Picek" ili duhovita "Kak je Štef videl Majku Božju".
To kako Cinkuši pričaju priče, zasad nema usporedivog na ovim prostorima. Gustafi su iz jedne sasvim druge pripovjetke.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.