Od dječjeg repera do estradnog hip hopera i Škore istog glazbenog žanra, Dadi Bartuloviću a ka Shortyju trebalo je tek tri albuma. Nakon senzacionalnog uspjeha trik pjesmicom "Zeka" iza koje je slijedio zabavan i solidan lagani beat "1,68", preko prilično inferiornog nasljednika "Moj jedini način" do trećeg djela, pretvorba je uspjela. Voljeli ili ne voljeli njegov misaoni tok (sklonosti HDZ-iranju dok je velika većina domaćih repera prve lige žestoka opozicija bilo kojem nazivniku vlasti) ne možete mu osporiti talent za verbaliziranje i nastavak lokalpatriotskih spika. Pravo budi rečeno, ne čujem niti vidim išta sporno u spajanju tamburica s hip hop beatom na savkom albumu, dapače, ako u tome spaja dvije ljubavi. Ali itekako je ubod u uho silovanje Jacquesa Houdeka ili Indire Vladić Mujkić kao dug etiketi, sličnom toku misli ili zemljopisu. Nikad prije nije bio ovoliko "eminemovski" (i prema sklonostima zafrkavanju i prema ljubavi prema kćerkici, prilično direktno i efektno odrepanoj). Shortyjevo kršćanstvo, nacionalizam i sjećanja na ratne dane u produkciji Shalle i Nacea nisu jedini argument zašto ga gledati s prijezirom jer nije "4 real Balkan nigga", već momka koji stjecajem okolnosti ide mimo dominantne i očekivane struje. Iako ta njegova igra i koketiranje s estradom ga 100% udaljava od publike kojoj bi htio pripadati, a svojataju ga oni koji rapom smatraju i Alku Vuicu, Shortyjev put je izabrao on sam. I stisak ruke za taj dio priče. Ostalo me se ne tiče. Ogovaranja su za slabiće.
Komentari
Za komentare/igre morate biti prijavljeni kao registirirani korisnik.