autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM

Zatvorite granice, nek život zakasni

Alieni sa sjevera

Svemir je pravedno uređen. U centrima galaksija nalaze se crne rupe, oko njih zvijezde, maglice, oko zvijezda su planete, od kojih su neke prikladne za život, poput našeg. Planete na kojima postoji život imaju mjesece, kako bi se mogle bolje orijentirati i brojati vrijeme. Neke planete imaju i više mjeseci. No, planete na kojima postoji život sebe vide kao centar svijeta i kad bi se, slučajno, pojavila neka druga planeta sa životom u istom sučevom sustavu, oba ta života bi se sigurno našla jako uvrijeđena i smatrala bi da taj Sunčev sustav mora pripadati samo njima. Pronalazili bi razloge zašto su ‘oni drugi’ zli i pokvareni, makar im je jedini vidljivi znak pokvarenosti činjenica da su se prostorno smjestili baš u blizini. Pa kao što bi takve stvari funkcionirale tako na nekim zamišljenimi planetama, slično se događa i državama u međunarodnim odnosima. U međunarodnim odnosima ključno je da zaboravljamo da su i ‘oni drugi’ zapravo isto ljudi. Strance imigrante na engleskom zovu ‘alien’, što je riječ koja se koristi i u značenju ‘vanzemaljac’. Traže se, stoga, razlozi zašto su ‘vanzemaljci’ zli i pokvareni, zašto bi ih trebalo istjerati onkraj granica i sagraditi velike zidove prema njima, iako – vjerojatno – nema nikakve druge krivnje, osim što su se prostorno smjestili baš tu negdje u našoj blizini. Što vrijedi za veliku zemlju, vrijedi i za malu, pa i za Hrvatsku, te se može reći da smo u ovih 26 godina koliko država postoji uspjeli pronaći zavidan broj državniih neprijatelja koji nam, štono se kaže, predstavljaju ‘ugrozu’. U ergeli naših stvarnih i izmišljenih neprijatelja, Slovenci zauzimaju nezapaženo mjesto. Pokraj tako očiglednih hudoba i ugroza kao što su pravoslavni i imperijalistički nastrojeni Srbi i Rusi ili zapadni “tuđini”, Slovenci su nešto kao neugodna zanoktica, prišt koji smeta kod brijanja, ali nije dovoljno velik problem da bi se čovjek njime stalno bavio. 

Slovenija, hrvatski zli doppelgaenger

Naspram morskih pasa kojima je cilj oteti nam Jadransko more, poput Talijana, Mlečana i drugih katoličkih porobljivača s juga zahvaljujući kojima dobar dio Dalmacije danas ne pozdravlja sa Selam Alejkum, Slovenci su kao male, neugodne pirane. Uđeš u vodu i sasvim te malo gricnu. Malo more, malen ugriz. I tako, gric po gric, oglođu te do kosti. Grozni su ti Slovenci. Podmukli i prave se kao prijatelji, a zapravo ti oštre nož iza leđa. Kad ih slušaš, rekao bi da su iz Zagorja, a prave se fini kao engleski lordovi koji sasvim slučajno govore nekakvim slavenskim jezikom, iz nekog hira. Gospodi se može i to, ako hoće. Civiliziraniji su, u to nema sumnje. Njihove ceste su uređenije, njihovi dućani uredniji, blagajnice nemaju viseće trbuhe i guzice kao vreće brašna, uljudno razgovaraju, a šećući po ulicama Ljubljane mogli biste pomisliti da ste došli na koncert komorne glazbe ili u biblioteku. Gotovo da po ulicama piše “Tišina, ne smetaj!”, toliko je mirno. McDonalds pokraj autobusnog kolodvora ima wifi koji, začudo, radi. Tamo nećeš sjesti da bi proveo ugodnu večer, a završiti s prsatom hostesom u krilu i računom za šampanjac Pommery od 10000 eura, koji moraš odmah podmiriti ako ne želi dobiti batine od mrga koje je gazda restorana na brzinu pozvao.

Sjeverne civilizacije

No, ta mi priča s civiliziranošću baš nije sjela. Ako su oni civiliziraniji od nas, što su onda Austrijanci? A ako su Austrijanci civiliziraniji od Slovenca, što su onda tek Nijemci? Što se više ide prema sjeveru i zapadu, narodi postaju sve više i više civilizirani, dok se na kraju od te civilizacije više ne vidi ni prst pred nosom. Nizozemci su toliko civilizirani da moraju zapaliti i travu, jer kako bi se uopće opustili od tolike industrijske proizvodnje, računa s milijardama eura i pohlepne narančaste masonerije koja im se natovarila na vrat već nekoliko stoljeća, pa sad imaju i ptičjeg mlijeka i moraju, obogaljeni neželjenim bogatstvom i blagostanjem kao ptice u zlatnim krletkama, dolaziti u balkanske krajeve da bi doživjeli egzotiku primitivizma i siromaštva? Danci su još više isključivi, jer im je jezik toliko zakompliciran da bi se razlikovao od švedskog i norveškog, da ga praktično nitko ne može naučiti. U njih je civilizacija, ali i ksenofobija, na vrhuncu, budući da tih 5 milijuna ljudi potpuno samostalno opstoji jedući svoj danski plavi sir i uživajući tako, svoji na svome ušuškani u stare čarape kako nalaže hygge. Norvežani svoj uspjeh mogu donekle zahvaliti i energetici, radi čega im ni EU nije dovoljno hoch, a Šveđani se, kao ni Švicarci, ne sjećaju kad su posljednji put ratovali. Bit će da su s Norvežanima, ali to je bilo toliko davno da se čini kao da su samo ispalili par zrna papira iz bambusove puhaljke, potpisali primirje i razdvojili se u posebne države. Ako se tako sagledaju stvari, a nesumnjivo su baš takve, Slovencima nije nimalo bolje. I od njih postoje civiliziraniji narodi koji ih smatraju divljacima, malim barbarskim plemenom od 2 milijuna ljudi koji bi možda trebali jednom zauvijek shvatiti da su Koruška i Štajerska austrijske zemlje, a ostatak ionako nema perspektivu izvan germanske ‘matice’. Ušli su u Schengen i sad još nešto izvoljevaju, traže, umjesto da kažu Danke i začepe. Što njima, jadnima, preostaje, nego da svoj višak civiliziranosti u odnosu na ostatak Balkana ispolje upravo prema tom Balkanu.

Schengen nije Balkan

Naravno, neće ga ispoljiti na civliziran način, nego na neciviliziran, jer inače ih Balkanci neće razumjeti. Kolone kojima svjedočimo na našim granicama samo su dokaz te teze, naime posve je necivilizirano, pa i nehumano, primijeniti zakone EU-a tako da se ljudima brani izlazak iz EU-a zadržavanjem na granici. Idi, brate, kamo hoćeš, i ne vraćaj se više. E, ali kad je na granici bratska članica EU-a, Hrvatska, posebnost Schengena na taj način dolazi do izražaja. Naravno da tvorci Schengenskih pravila nisu nikada ni pomislili da bi se ona mogla i na taj način upotrijebiti, za međunacionalno prepucavanje između dvije članice EU-a, kao što ni u Švicarskoj zakonodavci nikad nisu pomislili da bi neki Mujo mogao sagraditi vikendicu pokraj jezera u gradskom parku. Takvo što nikome do tada i nije palo na pamet, te stoga i nije bilo potrebno stvar zakonski regulirati. Osim toga, Hrvatima to iživljavanje ni ne smeta, oni ga pozdravljaju. Kako, reći ćete? Pa jesu li većinom glasali za HDZ? HDZ-u se bliže lokalni izbori i slovenska blokada granica došla im je kao naručena da udare u nacionalističke talambase i uspiju možda navući koji par posto glasova više za pobjedu na izborima. Ta strategija nije, uostalom, ništa nova.

HDZ = LSD

Ako se prati kronologija sličnih događanja oko Svete Gere i Savudrije, može se uočiti da su nacionalistička prepucavanja oko teritorija uvijek eskalirala prije izbora, bilo u Hrvatskoj ili Sloveniji, kad su desne ili nacionalističke stranke redovito uspijevale na taj način navući nešto više glasača da za njih glasaju, a slovenski liberali iz okolice Maribora (LDS ili LSD, sad se ne mogu točno sjetiti naziva te stranke) su na taj način uspjeli čak i prijeći prag i opstati na nacionalnoj sceni Slovenije kao parlamentarna stranka. S naše strane, HDZ je višestruko profitirao od toga za vrijeme Ive Sanadera, ali ne i za vrijeme Jadranke Kosor, koja nije imala smisla za takve igre (koje se i po teoriji igara mogu lako opisati i dokazati), pa se odlučila, u interesu ulaska u EU, dogovoriti sa slovenskim kolegom Pahorom, zvanim barbika. Na taj način smo pristali na arbitražu koja je išla u korist Slovenije (budući da smo s pravne strane u pravu, pa bi nam više koristilo rješavati spor pred Sudom za pravo mora u Hamburgu ili pred Europskim sudom u Haagu), da bi se to jednim potezom tajnih službi vratilo natrag na mrtvu točku poznatim razotkrivanjem slovenskih malverzacija s arbitražom. U to vrijeme Hrvatska je za tu akciju imala veću potporu SAD-a, za razliku od Slovenije koja je počela odjednom gravitirati za zapad problematičnoj Rusiji koja se zbog Krima i Ukrajine našla pod zapadnim embargom. Sve su te svjetske igre, zapravo, nebitne. Uzrok im je najvjerojatnije ekonomska slabost i nestabilnost državica nastalih raspadom Jugoslavije, pa je i Slovenija tako vjerojatno iz svoje čvrste EU pozicije počela gravitirati prema Rusiji, iz čisto ekonomskih razloga. EU se, vjerojatno, zamislila nad činjenicom koliko je bilo pametno brojčano i ekonomski slabe državice primati u punopravno članstvo, no ne može se imati i ovce i novce. Takve stvari ruše stabilnost Europske unije, a EU nije makar tko i mora razmišljati o takvim stvarima. Ako su uspjeli pomiriti vjekovne neprijatelje Njemačku i Francusku, što je 150 milijuna ljudi i kusur, kako ne bi uspjeli s par patuljastih državica, koje se, uostalom, gotovo i ne razlikuju, a neke čak i nikada nisu ratovale kao Hrvatska i Slovenija, bilo zato jer nisu bile države, bilo zato što se gotovo i ne razlikuju. Prosječnom Europljaninu takav se sukob čini dostojnim naziva Apsurdistan. S druge strane, iz naše apsurdistanske perspektive, ekonomska slabost nam ne smeta da se međusobno raskusuravamo iz čistoga gušta. Nije ni tamo, na tom ‘divljem istoku’, bitno drugačija situacija, no s obzirom da istočnije ljudi ipak dokazano imaju sklonost potezanju vatrenog i hladnog oružja kad se malo više podigne temperatura nacionalnog ‘bića’, za sada se u politici oklijeva češće igrati na tu kartu. Povremeno se tamo pusti Šešelja s lanca kad treba netko s desnice pobijediti u Hrvatskoj, ili se ovdje postrojavaju smiješni ustašovili na Trgu bana Jelačića prije odlaska u McDonald’s, vjerojatno da bi pomogli nekom desničaru u Srbiji da pobijedi. No, kako god, Slovenci su, kao što rekoh, najgori, jer su štreberi. Kao mlađi brat kojem sve bolje ide u školi, pa ga roditelji hvale, a tebe stalno šikaniraju i kude. Kaže se “poturica gori od Turčina”, a EU- štreber je gori i od zapadnog Europljanina. Toliko su se, da ne velim, odvojili od Balkana, da su već samim tim trudom pokazali koliko mu pripadaju. Onaj tko Balkanu ne pripada, ne mora se trsiti da se od njega odvaja. Prirodno je odvojen. Utoliko, moraju nam se ti Zlovenci zgaditi. Jedino i dajle ostaje otvoreno pitanje koliko smo to mi, Hrvati, drugačiji od njih. Možda bismo se i sami sebi morali gaditi.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame