Glazba Kritike POP COOLTURA

Sleaford Mods: English Tapas – novi britanski underground heroji

Posljednjih godina sve je više bendova koji uz pomoć kompjutera, samplera i ritam mašina stvaraju i izvode glazbu mnogo bližu alter-rock žanrovima nego bilo čemu što ste navikli slušati na plesnim podijima. Sleaford Mods, točnije Jason Williamson i Andrew Fearn, potekli su iz eksperimentalnijeg ogranka elektronske i hip-hop scene Velike Britanije, no njihove srodnike i glazbene pretke treba potražiti u danima post-punka i manchesterskim kultovima kao što su The Fall i John Cooper Clarke. Williamson s genijalnim frikom Markom E. Smithom i spomenutim punk pjesnikom dijeli vokal koji biste bez instrumentalne podloge mirne duše mogli zamijeniti za urlanje nekog pijanca u lokalnom pubu, ali i istančano oko za detalje zbog kojih pjesme Sleaford Modsa postaju prave male razglednice one istovremeno prekrasne i istinski odvratne Engleske. Tijekom rada na „English Tapas“ inspiracije je stvarno imao na bacanje – na tapeti su se tako našli Brexit, ponovno buđenje rasizma i fašizma, teroristički napadi, ali i lažni revolucionari skriveni iza tastatura i društvenih mreža, opjevani sirovom, poput šake u lice direktnom uličnom poezijom. Fearnu, „musical directoru“ cijele priče, može se prigovoriti tek da se nimalo nije odmaknuo od njihovih ranijih radova pa i dalje dominiraju melodične bas dionice i minimalistički beatovi, tek povremeno uljepšani naletima sintesajzera. Da se, međutim, ta dobitna formula još uvijek nije potrošila potvrđuju „Army Nights“, „Moptop“ i „Carlton Touts“, no najdalje su dobacili u (jako uvjetno rečeno) komercijalnijim stvarima „Cuddly“, „Dull“ i „B.H.S.“ iz kojih proviruju čak i James Murphy i njegov LCD Soundsystem. 

Sve u svemu, „English Tapas“ tipičan je, ni po čemu specifičan Sleaford Mods album, što je vjerojatno i najbolja preporuka da ga čim prije preslušate.

Vedran Harča

Ocjena: 8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame