Glazba Kritike

Jelena Radan: Nismo više isti ko prije

Jelena Radan je pjevački i autorski proživjela tek kad odbacuje onaj epitet djevojke koja lijepo pjeva pa se baca u kantautorske vode. Tamo je nesigurnije. Ovisiš o sebi. I toliko koliko te nije strah. A Jelena od posljednjeg studijskog albuma baš tim putem bilježi najpamtljivije rezultate. Ono što bi bilo najbliže podcrtavanju Kate Bush nauka događa se u melankoličnom ljuljanju, priči o promjenama između dvoje ljudi. Koji se vole ali mijenjaju. Slojevito građeno, melodijski jako, produkcijski svježe, pljeskanje ruku kao ritam baza korišteno na ritmički opravdanim mjestima. Ono što malo zasmeta su preslična rimovanja koja uho pogrešno usmjere s naoko banalnim rješenjima. Ali to nisu. Vrlo zahvalna pjesmica. Koja višestruko vraća opetovanim slušanjem. Povratak prirodi i društvu. Kroz ambijente nekih starinskih motiva, fotografija, skica, prolazaka vremena. Boje su isto toplije. Izgleda kao šetnja Zagrebom iz prirodnijih vremena prije Drugog svjetskog rata. Lov na stariju Jeleninu dušu koja se krije od jeseni a proljeće je mije. Redatelj Filip Tot lijepo je upratio razvoj Jeleninih melodija. Prirodan spoj. (JA)

8/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame