autorski tekstovi KOLUMNIZAM

Sofija (Bugarska) by Vikend ratnik

Cathedral Saint Alexandar Nevski in Sofia, Bulgaria.

Vikend ratnik by Luka Jagarić  (Europski gradovi bez filtera u jedan vikend + još dan/dva)

Hedonist sa sindromom Petra Pana koji je proputovao više od 50 država svijeta na 4 kontinenta. Specijalnost: posjeduje posebnu moć da u par dana vikenda + dan/dva upije srž i dušu svake destinacije. Druži se s lokalcima, na lažnu pressicu ulazi besplatno u muzeje, spava minimalno, zatvara klubove, degustira tradicionalnu gastronomiju i štreberski obilazi sve najvažnije znamenitosti.

Sofija (Bugarska)

Dolazak/Odlazak: Iako je do Sofije iz Zagreba moguće doći avionom (presjedanje) i vlakom (predugo), najbolji način putovanja je automobilom. Nešto manje od 800km prođe se za prosječnih devet sati (naravno ovisno o gužvama na hrvatsko/srpskoj i srpsko/bugarskoj granici). Od Zagreba do Niša je sve autoput (obilaznica oko Beograda je djelomično u funkciji), a od Niša počinje avantura „zavoj na zavoju“ po lokalnoj cesti koja prati kanjon rijeke Nišave skoro do granice s Bugarskom kod Dimitrovgrada. Cestovna granica između Srbije i Bugarske priča je za sebe. Teški old school iako je Bugarska EU država od 2007. Spori i nezainteresirani graničari skloni su primiti koji lev ili euro za pravo prvenstva u slučaju gužve (stare navike teško odumiru), scenografija „Ko to tamo peva“ i galama brkatih kamiondžija na najjače. Prvi kilometri u Bugarskoj neodoljivo podsjećaju na neka prošla vremena, u manje od sat do centra Sofije smjenjuju se predgrađa kao iz SF apokalipse sa sivim neboderima, trošnim romskim potleušicama od cigle, obraslim raslinjem uz cestu i hrpama smeća. Dobrodošli u Bugarsku!

Must visit: Impozantna neobizantska katedrala Aleksandra Nevskog simbol je grada i obavezna destinacija svakog posjeta Sofiji. Kao i većina pravoslavnih crkva prepuna je mozaika, ikona i karakterističnog mirisa tamjana. Od katedrale do glavnog trga Nezavisimost vodi glavni bulevar Tsar Osvoboditel, a na njega se vežu ostali bulevari i ulice s crkvama, muzejima, kipovima i palačama koji su na većini turističkih itinerara. Po shoppingu, restoranima i promenadi poznat je bulevar Vitoša.  Bez obzira na širinu ulica sve je pomalo kaotično, zbijeno, prepuno nepotrebnih jumbo-plakata koji doslovno zaklanjaju kadrove fotki – Sofija definitivno nije grad za panoramske fotografije. Sve u svemu, u tom krugu užeg centra nalazi se sve ono „klasično turistički“ bitno u Sofiji. Nema da omane. Izvan centra gdje dominira mastodontska socijalistička arhitektura i gdje noću javna rasvjeta ne postoji ili je minimalna, za preporuku je izlet u prirodni raj planine Vitoše (najviši vrh preko 2000m) koja dominira gradskom panoramom i usputni stop u kvartu Bojana zbog samog prestižnog kvarta/crkve/Nacionalnog povijesnog muzeja.

Dosje kuhinja: Uz obnovljenu glavnu gradsku tržnicu koja je kao i u svim gradovima najbolji izvor za upoznavanje s lokalnom gastronomijom, Sofija ima dijapazon restorana s domaćom kuhinjom u kojoj caruje roštilj, roštilj i roštilj. Koji je malo drugačijeg okusa od bilo kojeg na Balkanu zbog sveprisutnog začina čubrica. Za još ljući okus treba dodati ljutenicu. Uz iskonsko povrće koji miriši kao povrće. Iako je podrijetlo šopske salate predmet rasprave na Balkanu, Bugari naravno tvrde je šopska izvorno njihova. Često se jede kao predjelo uz žesticu kao i u Makedoniji. Hladna tarator juha najbolje je predjelo (poput gazpacha u Španjolskoj). Od vina su poznatije crne sorte, a pivarska industrija je srednja žalost (najpoznatije pive su Kamenitza i Zagorka).

Od sumraka do zore: Noćni život je pravo balkanski žestok, jak, raskalašen. Uz mnogobrojne restorane sa živom muzikom gdje kuhinja radi i poslužuje do sitnih sati, narodnjački tip klubova gdje udara čalga (bugarski pop-folk uz uvijek isti nabrijanović ritam) prevladava u cijelom gradu. Osim u jeziku, razlika između novih stvari Severine i čalge ne postoji. Svaki taksist (koji će vas oslovljavati s “bratko”) ima svog favorita među čalga klubovima, slobodno se prepustite njihovom izboru kod odlaska u noćni život.  Klubovi gdje se pušta čalga, gdje je debljina novčanika uvijek na prvom mjestu, privlače uvijek isti tip publike identičan na cijelom Balkanu. Domicilna država pokojnog Trifona Ivanova stanište je tipa muškaraca s klasičnom fudbalerkom – ugroženom vrstom u 21. stoljeću koja se u Bugarskoj odupire izumiranju. Žene u čalga klubovima su rasne, jeftino ženstvene, pomalo gorde, svjesne svoje moći. Red minica, šminka beton, red silikona, dekolte na izvolte. Većina klubova ima oficijelne plesačice plus klupske hostese plus promotorice cuge plus šatro neprimjetne profesionalne prijateljice noći. Bolovi u vratu od okretanja prema stalnom defileu crnki i umjetnih plavuša zagarantirani!

Dan više: Obavezan posjet prekrasnom pravoslavnom manastiru Rila – najvećem i najpoznatijem u Bugarskoj, udaljenom od Sofije nešto više od 100km solidne ceste. (Prava duhovna obnova nakon burnog noćnog života!)

Kralj je gol: Sofija je idealna destinacija za foodije, momačke večeri, backpackerska putovanja i dočeke Nove godine. Čitaj između redaka: definitivno nije izbor za romantično putovanje u dvoje. Gastronomska scena zadovoljit će svakog karnivora, pa čak i vegana. Uz totalno prihvatljiv iznos konačnog računa. Za produžene momačke vikend-večeri i razne ružione Sofija je El Dorado. Uz spomenute čalga klubove, solidna elektronska scena i mnogobrojne kockarnice držat će ekipu budim do jutarnjih sati. I duže. A za suvenire boljim polovicama na svakom koraku može se kupiti kozmetika na osnovi poznatog bugarskog ružinog ulja. Sporazumijevanje s Bugarima je lako, engleski je često neupotrebljiv, najlakše je “mi po hrvatskom, oni po bugarskom”. I kužimo se po mentalitetu. Predrasudama usprkos, Bugari su otvoreni, srčani, pošteni ljudi koji će vam nakon par riječi otvoriti vrata. Uz bitnu informaciju da je Bugarska jedina država na svijetu u kojoj mimika klimanja glavom gore-dolje znači “ne”, a lijevo-desno “da”!

Luka jagarić

Luka jagarić

Komentari

Reklame