inmediasres KOLUMNIZAM POLITIZAM

Lažne vijesti

Hrvatska je ovih dana preplavljena lažnim vijestima. Za one koji ne znaju, lažne vijesti su jedno od najnovijih užasnih zala modernog društva. Ako ste mislili da to nije ništa posebno, budući da se u ljudskom društvu laže od vremena Adama i Eve, odnosno afričke pramajke ljudskog roda Lucy, prevarili ste se. Ovaj oblik laganja i varanja putem društvenih mreža i elektroničkih medija je, štono bi se reklo, opakiji, točnije gebelsovski perfidan. Naivni ljudi se na njega naprosto lijepe kao muhe na lijepak na kojem ugibaju ili nalijeću kao komarci na svjetlo koje im prži slabašna intelektualna krilca. Slabo se u elektroničkoj guskastoj magli i labirintu unakrsno povezanih izvora paukovog svemrežja raspoznaje što je istina, a što laž, jer se ljudima lažna vijest nekako primakne, kao trač na uvce, potvrđuje im ono što sami misle da znaju ili što u svojem prividnom balončiću smisla očekuju da bi eventualno mogla biti istina, dočaravajući im ujedno stilskim sredstvima dojam pouzdanosti i provjerenosti, kao da iza svake takve nebuloze stoje ozbiljne novinske agencije AP, ITAR-TASS, Reuters, hu-benedikt. Zapravo, ova posljednja baš i ne. 

Zato se čitateljima vijesti koji ne raspolažu posebnim softverima za prepoznavanje loših izvora vijesti preporuča da sebe promotre i upitaju se: jesam li uznemiren, užasnut, ogorčen kad ovo čitam? Ako je odgovor potvrdan, preporuča se provjeriti izvor vijesti. Na primjer, ‘voditelj ekumenskog udruženja mladih, zaposlenik Europskog parlamenta i najbliži suradnik sisačkog nadbiskupa Košića silovao svoje pse, rodezijske goniče lavova, no crkva za sada ne nalazi ništa previše sporno u toj činjenici’, ‘autor revizionističkog filma o ustaškom logoru Jasenovac dobio nagradu grada Zagreba’ ili ‘gradonačelnik devastira užu gradsku jezgru glavnog grada da bi tamo postavljao monstruozne plastične kadice osvijetljene histerično fluorescentnim bojama’. Tko bi to ikada povjerovao? Odmah treba provjeriti izvor te vijesti. Začudo, izvor ove druge vijesti je upravo sam gradonačelnik Zagreba, koji se uz to i slikao s jednom takvom nakazom na Britanskom trgu, tzv. ‘fontanom’, raskokodakao se o tome po svim medijima i pozvao gomilu ljudi na otvorenje. Neposredno prije otvorenja otvorenja, stvorio se iznebuha pokraj fontane bradati student Akademije likovnih umjetnosti u istom gradu, izvadio Ga i ‘krstio’ fontanu vlastitom izlučevinom. To, jasno, ne može biti istina, no u medijima već postoje dokumenti, slike, pa i intervju s tim navodnim studentom.

Jedino se može zaključiti da u Hrvatskoj postoje ljudi koji su majstori u proizvodnji lažnih vijesti, kojima bi mogli pozavidjeti i u svijetu. Jedino im konkurenciju donekle rade jednako takvi majstori u BiH, Srbiji, Makedoniji, Crnoj gori, Sloveniji.

U HDZ-u su, recimo, lažne vijesti počeli proizvoditi pod brendom ‘vjerodostojno’. Kad se nužno dogodi sraz s realnošću, osnuje se povjerenstvo ili vijeće za nešto. Tako smo dobili Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću, Povjerenika za Agrokor, u budućnosti sigurno i Povjerenstvo za procjenu učinka povjerenstava i vijeća, te druge metastaze degenerirane birokracije, kojima se pokušava malo dobiti na vremenu. Stvar je dosta logična. Povjerenstvo za suočavanje s prošlošću suočava nas s onom prošlošću koja već toliko prošla da nikome živućem nije previše bitna.

U međuveremenu, sadašnja bitna prošlost postaje već nebitna, pa nije više ni bitno suočiti se s njom. Povjerenik za Agrokor čeka da Agrokor, zapravo, umine sam od sebe, dok se u međuvremenu umjesto urednog stečaja i namirenja vjerovnika odvija klasično pljačkaško lešinarenje gdje zainteresirana zvjerad privučena lukrativnim poslom razvlači i u svoju jazbinu u zubima nosi svježe otrgane komade lešine mrtvog dinosaura. Kao što bi rekao nekadašnji predsjednik, ‘ako čekaš dovoljno dugo leš tvojeg neprijatelja će proplutati na vodi’. Pa čemu onda voditi neke jalove bitke, kad entropija i vrijeme tako učinkovito sve riješe? Možda da bismo, zapravo, živjeli? Na državim jaslama stvari ne izgledaju tako. Život je tu i sada, borba je sasvim nepotrebna. Onima koji su imali manje sreće da se jaslama primaknu treba baciti neku kost da se glođu, nejasnim i neprovedivim zakonima, mutnim likovima koji se odazivaju na titule ‘povjerenik’, ‘upravitelj’, ‘revizor’ i slično.

Općem se trendu priklonila i predsjednica, imenovavši za svoje savjetnike za holokaust (Branko Lustig), demografiju (Anđelko Akrap) i STEM i digitalizaciju (Nenad Bakić). Neke stvarne izglede za uspjeh možda ima tek ovaj posljednji, ako nakon djelovanja u sferi prve dvojice preostane netko da rukuje robotima. Hrvatska konkurentska prednost mogla bi se tako ostvariti u izradi robota nalik na Terminatora kojeg je glumio također lokalni dečko iz Graza, Arnold Schwarzeneger, čime bi se jednim udarcem riješile sve tri muhe, od holokausta, demografije, pa do robotizacije i STEM-a. S druge strane, ljudima obdarenima voljom sudbine ili gena viškom energije za borbu protiv korupcije treba dati za ovna predvodnika-savjetnika nekog političara s kapacitetima poput Mostovog Mira Bulja (alias Red Bulj – daje ti krila), koji će stvari znati dobro dovesti do kraja ili nekog tobože neiskvarenog mladca s osmijehom Billy the Kida, fetišom na srednju školu i pretkom koji se također neuspješno bavio politikom, pa mu je time namro karmičku obavezu da nastavi njegovim stopama. 

Prvi se u nastupu služi onim što zaista vjeruje da je istina, a drugi otvoreno laže, prvi nastupa kao pobješnjeli bik, a drugi kao vješti toreador. Nije teško zaključiti koji od te dvojice bolje prolazi kod publike željne krvi. Na kraju, moram sa žaljenjem primijetiti kako je malo ljudi popratilo istinitu vijest o odlasku glumačkog i ljudskog velikana Relje Bašića.

Danas možeš biti što god hoćeš, ali zaborave te za dva dana. Alzheimer je neumoljiv kad se radi o onima koji su nešto vrijedili i zadužili nas svojim djelima, dok se neke političarske gnjide sjećaju i desetljećima nakon zaslužene smrti. I zato bih na kraju rekao samo: Relja Bašić.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame