Glazba Kritike POP COOLTURA

Mayales: Simbol za sunce – vrh domaće dream pop produkcije

Albumom „2“ Mayalesi su hrvatsku glazbenu scenu ulovili na prepad – u tom trenutku već su ozbiljno (po)tonuli u zaborav, a i onima koji su ih se sjećali priredili su priličan šok pretvorivši se iz nekadašnjeg „Lagano lagano“/acid jazz benda u neohipije iz čijih su pjesama provirivali The Beatles, Nick Drake i arhaična akustična psihodelija. Taj element iznenađenja ujedno je i jedino što „Simbolu za sunce“ nedostaje u odnosu na njegovog hvaljenog i višestruko nagrađivanog prethodnika. 

Gledano strogo glazbeno, čini se kako Petar Beluhan i Vlado Mirčeta nastavljaju istim utabanim stazama pa je tako prvi singl bio „Danas smo happy“, zarazni retro-pop koji prilično evocira na „Virtual Baby“, najavnu stvar prošlog albuma, „Srijeda“ je još jedan naklon genijalnom nasljeđu Fab Foura, dok nam „Malena“, „Dođi tu“, „Most“ i naslovna pjesma iznova otkrivaju koliko su šezdesete i rane sedamdesete prirasle srcu autorskom tandemu Mayalesa. Nasuprot njima, međutim, stoje „Bum bum bum“, Caveovski mračni blues teško spojiv s bilo čime što su dosad radili, i „Roadie“, moderan indie rock pojačan interesantno iskorištenim gostujućim vokalom Tereze Kesovije. Posljednji djelić ovog žanrovskog mozaika dobivamo s „Među tajnim tajnama“ i „Zlatne note“ koje čitavu priču proširuju s malo akustičnog folka, idealne muzičke pratnje Beluhanovom samozatajnom pjevanju. Producentsku palicu od braće Muratović preuzeli su Svadbasovci Pavle Miholjević i Jura Ferina osiguravši albumu onaj univerzalni, bezvremenski „feel“. „Simbol za sunce“ dokazao je da se „2“ Mayalesima nije slučajno dogodio i da to što su na pjesmama radili godinama s njegovim uspjehom nije imalo pretjerane veze. Jednostavno, radi se o bendu koji je, ako ne izvorno, onda svakako u svojoj drugoj inkarnaciji zacementirao mjesto u samom vrhu domaće pop produkcije. (Vedran Harča)

Ocjena: 9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame