autorski tekstovi KOLUMNIZAM POP COOLTURA

Džepni vodič kroz smakove svijeta

”…A ča je, a? Ijadu godin se arči i činidu monade, a i nikome ništa, a tilo bi nam se još ijadu, je li bogati?
Ma ča mi govoriš? Arš, kvragu! Sve će odletit, sve u ariju!  Dobiće ova zemaljska balota po cukarijeri. Ja ti govorin! Ni krpaš od nje neće ostat.
Sve će se dežgat, smečit, raspast, ruvinat, kalamaštrat. Kupiće nas po ariji! Slušajte Vi mene ča Van ja govorin. Ijadu ši, ma još ijadu no!
Mille non piu mille!…”

Što je to uopće smak svijeta?

Današnju priču započeli smo legendarnom recitacijom iz pjesme ‘Mille non piu mille’ koju je na Splitu ’82 skupa sa sinovima Deanom i pokojnim Dinom izveo Boris Dvornik. Smiješno je da mi se od svih hitova sa te plave ‘Jugotonove’ kazete (‘Karoca’, ‘Zaboravi Espanju’,’ Niko neće u mornare’, ‘Vrati se’, ‘Ima jedan svijet’…) u pamćenje najviše usjekla baš ta benigna pjesmica. Bit će da je zbog tematike. Što je uopće smak svijeta?

Prema vječitoj priči koja se putem usmene narodne predaje prenosi s koljena na koljeno neki ludi starac zamotan u krpe stoji na brdu i dere se kao jarac. Nebo crno, prošarano munjama. Kune, proklinje, širi ruke. Baljezga da je kucnuo neki čas. Blesava raja trči lijevo – desno, buni se protiv HNS- a, a i dalje glasa za HDZ, pada kiša, pucaju munje, mrtvi se dižu iz grobova pa im Rick Grimes puca u čelo … poplave, potresi …
Neki čovjek je na gajbu pive stavio punu kartonsku kutiju Gospinih kipića i prodaje ih kao blesav. Zijev! Dosadno. Nula bodova!
Nikad neću shvatiti one američke budale koji rasprodaju svu svoju imovinu i idu za nekim probisvjetom koji nagovijesti ovakav maloumni model smaka svijeta i predvidi čak i točan datum. Ovi čekaju, plaču, mole, daju mu punomoć na svoje bankovne račune, jauču, a umjesto smaka svijeta dočeka ih … odgoda smaka svijeta! Pa tako cijeli život.

”Kad me netko zaustavi na ulici i počne pričati o skorašnjem smaku svijeta ja ga samo zamolim da mi da svoju bankovnu karticu.”
Woody Allen

Scenarij broj 1: KOMETI, METEORITI, ASTEROIDI I SLIČAN SVEMIRSKI HRELIĆ

Jednom daaavno negdje sam pročitao da je neki znanstvenik izračunao (vjerojatno na onom džepnom digitrončiću koji dobiješ u prašku iz Palmanove) da je od kraja do kraja Svemir dug ni pet, ni šest već – 300 milijardi svjetlosnih godina. Metar više – manje! Njegove kolege mrtvi ozbiljni potvrdno klimaju glavom. ‘Dignite mu plaću!’, viče jedan od njih.

Nisam zapamtio datum, ali znam da se to već trebalo dogoditi, a ako je do sudara došlo nadam se da mu je svom snagom pogodilo kuću.

Inače, ovakva verzija smaka svijeta je uvijek bila plodno tlo za Hollywood. Američkih zastava, mačo priče i patriotizma do granice povraćanja.
Jedan od tih filmova zvao se ‘Žestoki udar’ i u njemu se trebao odigrati upravo ovaj scenarij. Da bi se izbjegla smrt tolikih ljudi iskopani su podzemni bunkeri i organizirana je lutrija za obične smrtnike. Kakva scenaristička dosjetka. Dobiješ na lutriji ideš u sklonište.

Oni zaslužni (?) nisu trebali igrati lutriju već idu direktno u sklonište (npr. Aaron Spelling, Trumpova mačka, Sarah Palin, Hulk Hogan, dr. Phil McGraw iz ‘Oprah showa’….). Zamislite sad ovako nešto u Hrvatskoj. U bunker direktno idu Zdravko Mamić, Kerumova sestra, Miroslav Škoro, ljudi koji su posao dobili zahvaljujući g. Bandiću (mislim da ipak nema tako velikog skloništa). Mi ostali gledamo reklame za pureća prsa na akciji, čekamo Superbingo, blejimo u listiće i molimo Boga da nas ne izvuku.

Scenarij broj 2: ATOMSKE BOMBE, SKAJNETOVI, PAMETNI ROBOTI I SLIČNA ZLA ELEKTRONIKA

Polovicom osamdesetih hladni je rat između gladnih Rusa i Amerikanaca dosegao kulminaciju. Samo se čekalo tko će pritisnuti taj crveni botun (dugme – op.a.). Svi se sjećamo one scene eksplozije iz filma ‘Dan poslije’ kad se ljudi u sekundi pretvaraju u užarene kosture. Tih 80. – ih izgledalo je da nam nema spasa, ali je između Reagana i Gorbačova potpisano primirje. Depresivni tehno – frikovi nisu dočekali scenario iz ‘Terminatora’. Nadu im je vratila eksplozija Černobila. Bio sam mulac, ali dobro se sjećam psihoze nastale zbog toga što ruski inženjeri iz prve smjene nisu baš najbolje prenijeli kolegama iz druge što su u svojoj smjeni tu nešto, ovo – ono radili s reaktorom. Tako smo i mi na ovim prostorima osjetili čari atomskog doba. Kao preventiva idućih mjeseci pojačano se prala riga, raštika, kelj, blitva, bob, radić, matovilac, špinat i salata.

Scenarij u kojem pametni roboti preuzimaju vlast i pokoravaju ljudsku vrstu može proći jedino na natječajima za ‘Najbolju hrvatsku SF priču’.
A sjećate li se Nove 2000.godine i milenijskog buga. A koliko ih se onda samo ubilo? Nedovoljno ako mene pitaš. Smak svijeta zbog podmukle elektronike? Normalno, nula bodova!

Scenarij broj 3: VANZEMALJCI, SVEMIRSKE LIČINKE, SPORE … I SLIČNA IZVANZEMALJSKA GAMAD

Filmovi Rolanda Emmericha (Godzilla, Dan poslije sutra, Dan nezavisnosti) funkcioniraju po principu ‘šareno, budali drago’ što nesumnjivo potvrđuju odlični rezultati na svjetskim kino blagajnama. Već je toliko puta razorio Bijelu kuću i Kip slobode tako da vjerujem da je Iračanima upravo Roland najdraži redatelj. Prema vječitoj teoriji zavjere Amerikancima je pod hitno potreban novi rat jer je to, kao što svi znamo, ipak najbolji biznis. Kako su razlozi apsolutno svih njihovih ratova glupi, besmisleni i prozirno naivni, neprijatelj se s vremena na vrijeme odlučio potražiti … gore. U nepreglednim svemirskim prostranstvima. Nije neobično da se na američkim televizijama s vremena na vrijeme baci upljuvak o pustim letećim tanjurima i onda se nacija noću boji dignut’ i ić’ pišat’ pa trpe do zore.

Scenarij broj 4: VIRUSI, BAKTERIJE, AMEBE, PAPUČICE, EUGLENE, TUČCI I CITOPLAZME

Nedavno je iz laboratorija pobjegao super virus čak osamsto puta jači od onog super virusa koji je pobjegao prije dva tjedna. Ako kojim slučajem upadne u pitku vodu moglo bi umrijeti oko milijardu i šesto milijuna ljudi. Rezultat kravljeg ludila? Genocid nad sirotim kravama i to bi bilo otprilike to. Rezultat ptičje gripe? Nekoj babi Bari iz Podsuseda zaklali tri kokoše, pet tuka i onog jadnog starog pivca kojem je ‘bilo kasno jer i petlu vreme ide’. Rezultat svinjske gripe? Sve svinje preživjele. Ondašnji ministar zdravstva cijepljen. Jedini na planeti. Bitno da su se puste pare potrošile na cjepivo. Virusi? Ništa. Idemo dalje.

Scenarij broj 5: GLOBALNO ZATOPLJENJE, LED, ŽEGA, VULKANI, POPLAVE, POTRESI…

E, ovo je već nešto!

Novac se nekoć davno nije trošio na plaćanje pustih režija i računa već se zahvaljujući njemu istinski uživalo. Tko ga je imao. A imali su ga rijetki. Ljudi su zahvaljujući nedostatku novaca bili puno zdraviji. Družili su se, smijali, pjevali. Svaki seks – trudnoća. Više seksova tijekom života – više trudnoća. Da svijet ne bi postao prenapućen pobrinula se prirodna ravnoteža i nedostatak redovitog cijepljenja. Sva su djeca imala krvava koljena i laktove jer su skakali na čistom zraku od jutra do mraka. Da zaborave na glad. Danas znaš da je sve u redu ako tri sata čuče u sobi (a vani sunčan dan), bulje u monitor i šute. No, dobro … vraćamo se na temu.

Kod nas u Dalmaciji u većini kuća u zadnjih petsto godina grijala bi se kuhinja i dnevni. U sobama bi bilo samo par stupnjeva toplije nego vani. Zato bi se ljudi skinuli najbrže što mogu, uletjeli bi u krevet, pokrili sa šesnaest slojeva popluna i stiskali uz voljenu osobu. Nekad bi stiskanje završilo snošajem, nekad koljenom u rebra. Uglavnom jako brzo postalo bi lijepo i toplo. U gradovima je pak vani -17. U stanovima s centralnim grijanjem u svim prostorijama radijatori su na ‘max’ i temperatura je ugodnih 32. Zrak je suh, boli glava, svi su razdražljivi, ali bitno da šeću u potkošuljama …I onda Rusi 2009. zatvoriše plin.

Radijatori se ohladiše. Ice bucket challenge. Cijeli Zagreb postao Lika. U krevetima samo noge u rebra. A šta sad? Tad sam prvi put shvatio da se ova civilizacija može raspasti za čas. Bez obzira na pustu tehnologiju. Evo vam ovaj friški primjer. Oliver sedamdeset i neke pjeva ‘Dvi ijade i druge sve će biti na botune’, a 2012. nakon one mećave Splićani zamalo zapjevali ‘Kada umrem umotan u bilo’.

Igor Jelovčić

Komentari

Reklame