autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Zabava

Asimizmi: Jebeni dijalog ili nestajemo!!!

Jedna malo duža, ali da svršim s tom pričom. Volim dugu i žestoku jebačinu, ali svemu dobrome dođe kraj, no, dobar vrhunac je uvijek dobra protuteža tuzi koja nastupi kada dođe kraj tom općenju. Oduvijek imam otključan profil, nikada nikoga nisam blokirao, osim mame, cenzurirao, bilo što. Stvarno vjerujem u slobodu govora i svakome je dajem, kao što zahtijevam da se meni daje moja. I koliko god sam volio rasprave s raznoraznim trogloditima, trolovima, dinaroidima, primitivcima, apsolutno nepismenim ljudima, čovjekomrscima, na moju veliku žalost, tome mora doći kraj.

Znam da ću vam faliti, kao i vi meni, ali, dođe vrijeme kada se neki odnosi nadrastu. Sjećat ću vas se sa sjetom i nostalgijom, kao i vi mene, nadam se. Na one dane kada vam bude falilo onih s kojima ćete lomiti koplja, sjetite se mene, da sam vam uvijek dopuštao da kažete što mislite, bez obzira koliko grozomorne te konstrucije i ideje bile. Drugi neće biti tolerantni koliko i ja. Ali, zbog pomanjkanja vremena i nedostatka volje da vas dalje obrazujem, od dana današnjeg, profil ide pod ključ. Štoviše, pročistit ću friend listu gore nego što je Stalin čistio vlastite sunarodnjake. Ako vas smaknem, unaprijed se ispričavam, nije do tebe, do mene je. Krenimo dalje.

Dosada nisam prijavljivao nikoga i ništa, ali odsada, pa ubuduće, prijetnje i sve utuživo ide na policiju i mojim odvjetnicima. Pazite što govorite, živite u 21. stoljeću i sloboda govora je jako rubna stvar, danas čovjek stvarno može biti tužen radi raznoraznih gluposti. Ovo je stvarno friendly warning. Ako ne znaš što je friendly warning, imaš Google translate. Gospodo novinari, nemam apsolutno ništa protiv da me citirate, makar smatram to nepotrebnim trošenjem medijskog prostora nečim nebitnim, no, whatever rocks Your boat. I dalje sam voljan ustupiti Vam tekstove da skupljate klikove, ALI, morate me platiti. Možemo se dogovoriti. Informacije možete dobiti u inboxu. Izuzev gospodina Samir Milla, za tebe je uvijek mukte. Sorry ekipica, ništa osobno, ali ako ti dobiješ klik, a mene stvarno boli spolovilo za samopromociju, daj me plati, hej, pa nezaposleni sam freelancer s dvoje djece.

Kroz sve ove godine, kroz stvarno nebrojene rasprave, i odgovaranja na sve u inboxu, te ne samo inboxu, nego i u OTHER inboxu (Aha, znam da zvuči nevjerojatno, ali da, čak sam i na to odgovarao. Svatko ima pravo reći mi što želi i ja ću ga saslušati, bez obzira tko on bio), naučio sam jednu stvar.

Svi vrli ubojice, koljači, sjecikese, razbojnici, najgori desničari, najgori ljevičari, ali stvarno svi, su na kraju tih naših razgovora, ipak ispadali koliko toliko normalni. Nisu više bili ni tako ljuti, niti ogorčeni, niti su više htjeli ubijati, klati, paliti, štogod. Osim jednog. Ali čak je i on, na kraju, kada više nije bilo izbora, na silu reagirao pomirbom. Čak niti taj jedan koji se do kraja busao u prsa, kada je došlo do toga da to stvarno treba učiniti, nije htio.

I mislim da je to jedna prekrasna stvar. Stvarno. Jer je to dokaz da smo svi samo jedan te isti narod koje su svi ovi zajedno sjebali. Bio lijevi ili desni, sjeban si. Sjebali su te. Tvoji. I njihovi. Svi su sjebali sve. Mi nemamo druge nego napokon shvatiti da smo bez obzira na politički predznak, svi skupa, Hrvati. Mali, sjebani Hrvati koji već jebenim stoljećima pišaju krv umjesto da žive kao španovi u ovoj prekrasnoj zemlji. Znate li zašto? Zato što nismo suvereni. Zato što nama upravljaju ljudi koji nisu Hrvati. Pritom ne mislim na Srbe i raznorazne proudbaške zavjere, nego na bijeli svijet. Nemam blage veze tko, nemam čak niti približnu ideju, tojest imam, ali nebitno je. Nama upravljaju izvana. Putem naših kokošara. Koji su prodali i svoju i moju i tvoju zemlju. Sve su prodali. I tvoje, i moje i naše. SVE. Za kikiriki lovu. A tebe i mene tko jebe. Oni su se namirili. Morate shvatiti da mi nikada nismo imali suverenitet. Mi moramo dobiti pravi suverenitet da bismo mogli išta napraviti. A da bismo dobili suverenitet, mi moramo RADITI. Moramo naći način da sami sebe hranimo i da imamo svoje energente. Da stvarno postanemo neovisni.

A da bi to bilo moguće, morate shvatiti da smo svi jedan narod. Jedan te isti. Razlog zašto sam razgovarao sa svima, bez obzira na predznak, bili oni crni ili crveni, je u tome što vjerujem da svakome treba dati priliku da ti pokaže što stoji iza pamfleta. Nije lako, teško je, nekada morate satima, čak i danima pričati s osobom. Ali kada ih uvažite, uvijek ispadne da priča nije onakva kakvom su je predstavljali. No, isplati se, kunem vam se. Stvarno se isplati, jer ispod svog urlikanja i arlaukanja, nalaze se ljudi od krvi i kože, baš kao i ja i ti i svi mi. Samo nije lako. Ali moguće je.

Jer ako sam ja, mali Asim Ugljen, mali jebeni mujo s Vrbana, poturica, srboturčin, izdajnik, četnik, ustaša, i niz drugih naziva kojima ste me nazivali, uspio sa svakime od vas na kraju dana razmijeniti ipak pristojnu količinu koliko-toliko suvislih rečenica, to je dokaz da nas ipak nisu uspjeli toliko podijeliti i zakrviti da ne bismo razgovarali. Moramo ponovno uspostaviti dijalog. Moramo. Inače će ovdje stvarno 2057. biti Jugoistočna Bavarska. A ja stvarno ne bih volio da ovdje bude Bavarska.

Molim vas, ne dopustite da stvarno nestanemo. Ne želim da mi unuci pričaju njemački ili engleski kao materinji jezik. Onima koji i nakon opetovanog ponavljanja istog nisu shvatili, za kraj: Moje gargantuovski ogromno, a bredpitovski prekrasno spolovilo puca u nemjerljivim količinama i za tvog Tita i za tvog Pavelića, i za tvoj HDZ i za tvoj SDP. U mojoj knjizi sve su ovo kriminalci i kriminalne skupine. I to ti kaže tip čiji je pradjed zapovijedao tvom djedu, a čija je baka zapovijedala i tvom djedu i tvojoj baki. Ako je itko ikada pomislio da bih ja branio kriminalca koji je ukrao jednu jebenu jabuku, a kamoli pobio tisuće ljudi, taj je jebeno mentalno sakat. Samo što s gorenavedenom ekipom postoji veći problem od toga što su kriminalci. Oni su veleizdajnici. Svi odreda. Jer nikoga od njih nikada nije bilo briga za nas.

Dame i gospodo, debili, mandrili, crni, crveni, žuti, zeleni, bilo mi je furt zabavno, ali zabavi prije ili kasnije mora doći kraj, jer nikada nisam vjerovao u demokraciju, nego u prosvijećeni apsolutizam u kojemu sam ja taj apsolutist. Svima sve najbolje, puno dobrog trolanja, virtualnog kefanja i inog, zabavite se, zajebavajte, uživajte, pošaljite razglednicu sa skijanja i čuvajte se. Čuvajte se, jer kad nas napadnu spejs četnici zombiji, trebat će nas što više, cannon fodder always wins. Sayonara svima!

Mass love! 

A.

P.S. Još uvijek imam najvećeg.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame