autorski tekstovi Celebrities inmediasres POP COOLTURA Sports

Kako je Rijeka pokazala Šukeru da je nebitan?

Završena je 25. Sezona prve HNL, a prvak je Rijeka koja je prekinula Dinamov niz od 11. uzastopnih naslova. Nisu Riječani stali samo na tome, sinoć su u Varaždinu zabili tri gola tom istom Dinamu te tako uzeli i kup. Sve što su mogli osvojiti ove sezone, osvojili su. Također, sve su to postigli potpuno zasluženo sjajnom igrom i gotovo pa savršenom sezonom, bez mrlje.

Međutim, ovo nije tekst o tome, pisanje hvalospjeva ostaviti ću nekome drugome, moja današnja tema biti će ona ružna strana našeg nogometa. Široka je to tema, složit ćete se, pa ću ju zato suziti na jednu jedinu osobu – predsjednika HNS-a, Davora Šukera.

Naime, mogao sam ga prije ili kasnije izdvojiti zbog niza razloga, ali ono što je učinio, odnosno nije učinio nakon sinoćnje utakmice je nešto zbog čega ga svakako treba prozvati.

Davor Šuker se, kao predsjednik HNS-a nije udostojio pojaviti na utakmici u zadnjem kolu kada je Rijeka slavila naslov na Maksimiru, a njega dostojna nije bila ni sinoćnja utakmica u kojoj je Rijeka osvojila drugi trofej pa je pobjednicima čestitao njegov izaslanik, inače čovjek protiv kojeg se vodi sudski postupak zajedno sa Zdravkom Mamićem za izvlačenje novca iz Dinama, Damir Vrbanović.

 Tužno je to vrijeme kada predsjednik HNS-a ima važnijeg posla od toga da čestita dvostrukim pobjednicama u najvećih domaćim natjecanjima. Naravno, ne možemo znati, možda je Davor Šuker baš u tim trenutcima dogovorao neku novu prijateljsku utakmicu kojom će pripuniti blagajnu svog saveza. Ne bi bilo prvi puta da nitko ne zna gdje je i što radi, ali hajde, ako može predsjednica RH nestati bez da ikome kaže kamo ide, onda valjda može i Davor Šuker, drugi među nejednakima.

Moram priznati da sam s guštom gledao kako Vrbanović čestita drugi za redom trofej Franku Andrijaševiću, rekli bi neki da se radi o poetskoj pravdi. I ne, nisam navijač Rijeke koji piše ove retke samo kako bi likovao i slavio nekakvu „pobjedu nad sustavom“, dapače, pasionirani sam navijač Dinama, ali moj Dinamo već dugo nije ono što bi trebao biti, baš kao što cijeli naš nogometni mikrosvijet nije onakav kakav bi mogao biti, ali to u nekom drugom tekstu.

Vratimo se sada povijesnoj devetki, čovjeku od kojeg je 1998. u očima prosječnog Hrvata veći mogao biti samo neki ratni heroj. Isti taj čovjek je sada, dvadesetak godina kasnije, s pravom jedna od najomraženijih osoba u domaćem javnom prostoru.

Teško je naći riječi kojima se može opisati koliko ja tragedija to što je sinoć učinio, pljunuo je Šuker na domaći nogomet, pljunuo je na Rijeku kao vrhunski organiziran projekt, a pljunuo je i u lice svih ljubitelja nogometa. Reći će neki da je dobro što ga nije bilo jer ni ne zaslužuje prisustvovati takvom događaju, ali nije sada problem što Šuker nije došao na finale kupa, problem je što predsjednik HNS-a, ma kako se on zvao, nije radio posao za koji je zadužen.

Radio je Šuker svakakve stvari i prije ovoga, dogovorao besmislene utakmice, slikao se s kriminalcima, ostao gluh na ustaške urlike s tribina i mnoge druge stvari, ali sinoć je prešao granicu.

Situaciju je za HRT komentirao i njihov stručni komentator Joško Jeličić. “Ne, zaista nema opravdanja. Šukerovo mjesto je ovdje. Ako nema želje i volje obnašati ovu funkciju, neka kaže, ima puno kvalitetnih ljudi koji mogu i žele. Osim što funkcija predsjednika nalaže da bude tu, on je najprepoznatljivija persona našeg nogometa i trebao bi dijeliti medalje našoj djeci”, rekao je Jeličić.

Naravno, neće sada predsjedniku HNS-a nad glavom zasvijetliti žaruljica koja će ga podsjetiti da se ne ponaša u skladu sa svojom pozicijom, debela je to koža, nije njega briga što „neki tamo“ Joško Jeličić, Marko Jerleković ili netko treći imaju za reći, ako je on procijenio da ne mora biti na finalu kupa onda ne mora.

Na kraju krajeva, tko smo mi smrtnici da dijelimo lekcije predsjedniku HNS-a koji samo čeka da mu prijatelje čudesno oslobode svih sumnji pa da mogu u miru nastaviti tamo gdje su stali, kopajući grob hrvatskom nogometu. Ipak, na veliku žalost spomenutih, obični smrtnici imaju glas i uvijek će ga imati.

Uvijek će se naći netko tko će na tribini viknuti „HNS pederi“ kada se dogodi situacija kao sinoć kada se sudac nije usudio isključiti Dinamova igrača, uvijek će se naći neki otac koji će im reći da maknu njihove prljave šape s njegovog sina i odabrati zastavu neke druge, normalne nogometne nacije i uvijek će se naći netko poput Matjaža Keka da pokaže kako se nogomet ipak igra na terenu.

A da stvar bude gora, uvijek, ali uvijek će se naći neka Rijeka koja će s vremena na vrijeme bez njegova prisutstva podići neki pehar i pokazati svima koliko je on zapravo nebitna figura, marioneta nešto bitnijih, ali isto tako ne više presudnih igrača i kako nogomet nitko ne može uzeti. I zato ovo nije jedan od onih tekstova u kojima se Davora Šukera poziva da postupni moralno i podnese ostavku, svi znamo da to neće učiniti, najviše što možemo učiniti je viknuti „Forza Fiume!“, nakloniti se Riječanima i nastaviti tražiti pravdu za hrvatski nogomet.

Marko Jerleković

Komentari

Reklame