Glazba Kritike

M.I.A.: Goals – potpuni nedostatak ambicije

Kad bi se mogli vratit 12 godina unazad, ponovno bi imali priliku svjedočiti rastu jedne od najistaknutijih glazbenih umjetnica, osobi koja je do temelja srušila pop norme i krenula graditi vlastiti folklor iz kojeg će se crpit inspiracija i struktura narednih desetljeća.

M.I.A. je prvijencem, Arular, pa zatim i s narednim albumima, gurala granice prihvatljivosti, eksperimentirajući s raznim žanrovima do njihove neprepoznatljivosti, te glasno postavljala sociološki bitna pitanja. Pored Kanyea, ona je jedna od rijetkih koja je u tako kratkom vremenu uspjela svoju avant-gardu pretvoriti u mainstream, ne kompromitirajući integritet svog rada. No, za razliku od Westa, razina kvalitete i intrige nije ostala na istoj razini kroz godine, gdje posljednji album, AIM, nije ostavio bitan otisak te se može smatrati njezinim najlošijim djelom.

Ova nova pjesma vjerojatno je produkt te AIM faze i nije začuđujuće kako je izostala s albuma. Izuzetno monotona i nezanimljiva, bez uporišta i karaktera, pjesma ne pokazuje ikakav razvoj i progresiju tokom trajanja, štoviše više zvuči kao rad mnoštva imitatora estetike M.I.A. nego kao rad same umjetnice.

Potpun nedostatak ambicije u iznošenju teksta nije jedini nedotatak, već kombinacija s izuzetno lošim beatom, koji ne doživljava ikakve bitne promjene, donosi onaj fatalan udarac. (Domagoj Jurić)

3/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame