inmediasres Interview knjige mediji POP COOLTURA Zabava

Ratko Martinović: Puritanska Hrvatska, a političari na kokainskim derivatima

TV voditelja, autora knjiga i zagovornika legalizacije kanabisa u privatne i medicinske svrhe, Ratka Martinovića mogli ste primjetiti ako vam je upala njegova “Klopka”, emisija sa SBTV, ali i kao jednog od aktivnih korisnika društvenih mreža i čovjeka koji za svoju publiku slovi kao opinion maker a na svojoj se stranici predstavlja i kao psychonaut. Povoda za temu od nove knjige do podcast TV projekata je bilo puno. Uhvatili smo ga u kao i obično dinamičnoj atmosferi.

* Ratko Martinović kao medijski lik, autor knjiga i TV voditelj, avanturist, organizator, poslovni čovjek i Ratko Martinović privatno – jesu li te dvije osobe pod znakom jednakosti ili postoji dualitet?

I ne baš, mislim da bi prosječan gledatelj kroz moje ‘javno’ djelovanje mogao prilično solidno uvidjeti i kakav sam privatno. Možda s izuzetkom ‘Klopke’, tamo ponekad znam biti odjeven kao bečki dječak (…smijeh…). Ovako nisam pretjerano ni svadljiv kako bi možda dalo iščitati kroz Facebook objave. Sve ostalo je tu negdje pošto nisam u politici ili na psihijatriji. Barem zasad. I to samo ovo drugo.

* Da krenemo retrospektivno. Nakon srednje škole u Slavonskom Brodu odmah krećete u vatru i praktično novinarstvo. Je li vas ikad pri profesionalnom napretku kočio nedostatak fakultetske diplome i te vrste formaliziranja ili niste osjetili?

Iskreno, nisam. Odmah sam pokrenuo vlastiti portal s prijateljem (4Dportal) i na krilima relativno brzog uspjeha te solidne čitanosti lako nalazio angažmane. Zapravo me samo koči vlastita politička nekorektnost i odbijanje suradnje s političkim strukturama – tek se onda kao argument odbijenice spominje fakultet. Imao sam tu sreću da imam nekog talenta za pisanje, a nemam ni problema pitati što drugi neće pa je već to određena razlika naspram kolega. Fakultetska diploma pomaže bez daljnjeg, a imao sam iskustva s pravnog faksa kojeg doduše nisam završio – pa znam prednosti i nedostatke visokog školstva. No, nakon još koje godine iskustva mislim da će to samo po sebi biti dovoljan CV. Onaj životni.

* Subliminalne poruke, Društveni inžinjering, David Icke, Krešimir Mišak, masovne psihoze, Kaleidoskop…odakle interes i fokusi za spomenutim temama i koje su principi obrađivanja istih?

S godinama su mi dolazile razne teme, a kao i bilo tko drugi rođen sredinom osamdesetih obožavao sam Martina Mysterea, Foxa Muldera i A.C. Clarkea. Naravno, interesi su se mijenjali s trendovima, a nastojao sam se posvetiti i temama koje bih volio čitati u nečijim knjigama no ili nisu napisane ili nisu dugo obrađivane. Paralelno uz vlastito pisanje radio sam i kao novinar, pa sam se sasvim logično upoznavao i s renomiranim ljudima iz polja koja su me interesirala. Temama nastojim prići čitkim i izravnim tekstovima, sa što više informacija u što manje prostora. Zbog toga me se zna i kritizirati, no to je jednostavno moj stil – nadam se da će biti prepoznat i na stranim tržištima kada za to dođe vrijeme.

* Recite s obzirom na interes i razgovore na području rubnog – koje su najčešći uzroci ili razlozi da ostaju marginalizirane, nevjerojatne li nepopularizirane dalje od specijaliziranih ljubitelja ili znanstvenika? Medijski spinovi ili samo praktična i teoretska nedokazivost?

Razlozi su svakojaki – imamo stvarno suludih teorija i psihičkih bolesnika u čitavoj lepezi tzv. ‘paranormalnog’, no istu količinu ludosti i luđaka imamo i u svim ostalim društvenim poljima. S druge strane imamo posve nevjerojatne teorije – poput drevnih astronauta ili hologramskog svemira – koje su zbog bombastičnosti ridikulizirane iako imaju zavidne količine dokaza. Tu su naravno i Gušteri, Ravna Zemlja – u koje je izuzetno teško doživjeti jer u njih morate vjerovati sve dok ih vlastitim očima ne vidite. Brojne teorije zavjere su i kasnije dokazane, poput Watergatea, bespilotnih letjelica početkom novog stoljeća ili piramida grobnica. Mediji uvijek pišu ono što im vlasnici i urednici kao njihove produžene ruke odobre. Tako da je veći problem to što mnoge teorije poput recimo Chemtrailsa preko noći mogu ozbiljnim istraživanjem biti provjerene, no znanstvene instance odbijaju i samu pomisao za istraživanje pod opaskom ‘neozbiljnosti’. Moj je stav da ćemo već otkrićima u druge dimenzije ili paralelne svemire uvidjeti da su nama poznati fizikalni zakoni itekako podložni promjenama i devijacijama da ćemo i ‘paranormalno’ gledati kroz neke druge naočale.

* Vaš aktivistički dio oko legalizacije kanabisa i trave za osobne upotrebe – do koje je mjere došlo i koliko su realne opcije da će se ikad legalizirati? Ili se to prvo mora dogoditi posvuda po EU ili svijetu a ne samo u izdvojenim slučajevima država poput Nizozemske?

Došlo je do šuma u komunikaciji, vjerojatno jer su HDZ i sateliti oglušili na zahtjeve oboljelih. Tako jedan od njihovih stručnjaka tumači kako je u ovom slučaju i pravo na liječenje otišlo u krivom smjeru, a to vam u prijevodu znači da kanabis po novoj vlasti nije lijek već droga. Od koje, kako kažu, ljudi prelaze na heroin. A riječ je o autohtonoj biljci koju su naši stari sadili i pušili, te nema ničega konzervativnijeg od njezine legalizacije. Legalizacija nažalost uvijek ovisi o hrabrom pojedincu koji zbog nekog osobnog razloga (zarada, bolest najmilijih) odluči promijeniti sustav. Kako su brojni međunarodni interesni karteli prepoznali profitabilnost biljke i apsurdnost njezine zabrane, to će svakako pokrenuti trend diljem svijeta. Hrvatska će na kraju glumiti puritanca dok će političari paralelno uživati u kokainskim derivatima, opijeni vlastitom glupošću.

* Koje su konkretne najnepoznatije i najmanje percipirane činjenice o ljekovitim svojstvima trave, a koje su negativni nusprodukti konzumiranja (odumiranje moždanih stanica i slične nuspojave koje navode…), molimo vas ako možete konkretno prema vašim saznanjima educirati čitatelje?

Mislim da više i nema nepoznatih činjenica, možda se jedino prosječan čitatelj nije informirao. U doba tisuća znanstvenih studija o ljekovitim svojstvima kanabisa ističu se one vezane uz indikacije koje je kod nas proguralo Povjerenstvo. Naravno, u ovom slučaju je praksa daleko ispred teorije pa se ljudi liječe iz bezizlaznih situacija, raka, PTSP-a… Po mom viđenju, jedini negativni nusprodukti konzumiranja su isti oni koji su problem i kod bilo koje druge učestale i stalne konzumacije. Ako pušite desetak jointa dnevno i želite raditi neki društveno odgovoran posao, a niste dobro ‘baždareni’ na THC – rezultati mogu biti lošiji ili niže ambicije. I onda vam dođu braća Diaz koji u najzahtjevnijem sportu današnjice (MMA) popuše istih tih desetak jointa prije borbe, sruše svjetski rekord u broju točnih upućenih udaraca i razbiju vam čak i tu teoriju. Ako je netko psihički nestabilan, i jutarnja kava će ga motivirati na pizdarije. Nije joint kriv, nego smo mi budale.

* A ostale droge? Bowie je svojedobno namjenski radio albume pod drogama ne bi li vidio refleksiju na njegovu muziku. Koje su vaše racionalizacije konzumiranja droga i upoznavanja efekata?

Nema tu racionalizacija. Mislim da će svatko tko drži do otkrivanja nečega ispod površine barem jednom u životu odlučiti period posvetiti izmijenjenim stanjima svijesti. To je nekoć imalo inicijacijski i društveni značaj. Ima i danas, ali su neke druge droge ‘IN’ – poput šećera, kofeina, nikotina i drugih ‘dizalica’. Svi veći društveni pokreti dvadesetog stoljeća nastali su naletom ‘kontroliranih supstanci’ iliti ‘droga’. Ne kažem da bi se svatko trebao drogirati, već da je to sasvim legitiman način umjetnosti i kreacije. A kad pogledate kada su i zašto ‘lijekovi’ (drugs) postali ‘droge’ (drugs) i tko ih je zabranjivao, posve drugačije gledate na te smišljene prohibicije.

* Je li to imalo negativnih efekata na vaše poslovne angažmane?

Vrlo moguće. Ali se oko toga nisam pretjerano zabrinjavao pošto svoje djelovanje usko vežem uz promociju svega onoga što smatram relevantnim. Pa sam tako vjerojatno gubio poslovne angažmane (nikad nisam dobio ponude za bilo kakav voditeljski aranžman na nekom društvenom događanju) ali isto tako i ostvarivao. A vjerujte da je i veliki broj ljudi koji zapošljavaju blagonaklon prema hedonizmu takve vrste, kao i širenju svijesti.

* A religijski apekti i opravdanje?

Pisao sam svojedobno da su samo poligamija i psihodelici konsenzusno zabranjeni u praktički svim velikim religijama. Religije su naknadno zabranjivale svete biljke tako da ni to nije autohtono religijsko učenje. Jasno mi je da će jednog dana psihodelici biti dozvoljeni ali isključivo u vidu sakramenta neke religije. Tako da možda i postanem religioznik, s istim razlogom kao brojni drugi – predumišljajem.

* S obzirom na maštovite slike i priče je li Biblija knjiga halucinogena pisana pod drogama?

Ako je visoko svećenstvo u ulju pomazanja koristilo ‘Kaneh Bosem’, sasvim moguće. Iako od kanabisa i nema pretjeranih halucinacija. Crno plemstvo koje je dizajniralo i cenzuriralo današnju Bibliju vjerojatno nije bilo na drogama već je samo manipuliralo dok su židovski rabinski spisi i Stari zavjet vrlo vjerojatno simbolički prikazi, ne i puko haluciniranje s romantičnim raspletom. Ista priča stoji i za druge religijske knjige poput Mahabharate ili Bhagavadgite, za koje je Biblija poput realističnog dokumentarca.

* Kao bloger i kolumnist i aktivist na društvenim mrežama možete li nam reći koje je konkretni društven impact novih medija na komunikaciju među ljudima?

Veliki, ali kod nas nedovoljan. Rulja će se putem Facebooka lakše dogovoriti za navijačku tučnjavu na autocesti nego za prosvjed protiv ‘Lex Agrokora’. Ista stvar i s ideologijom. S obzirom da se u Hrvatskoj ne prodaju niti čitaju knjige te smo zalijepljeni na samo dno EU, novi mediji su definitivno odlična prilika za čitanje, informiranje i razvoj terminologije. Iako to možda ne zvuči logično, ljudi su danas pismeniji – ne jer znaju sofisticiranije riječ već zato što češće razmišljaju o pisanju. osobno ne želim biti ‘svakom loncu poklopac’ već se trudim razviti način razmišljanja kod ljudi – borba protiv serviranih informacija mora biti ključan cilj svakoga tko se trudi oko aktivizma. Razmišljanje vlastitom glavom je važnije i od sljedbe idola i od velike aktivističke akcije i od razotkrivanja kriminala.

* Što nam možete reći o knjizi na kojoj radite Društvenom inžinjeringu i praktičnim primjerima provedbe istog na našem terenu?

‘Društveni inženjering’ je gotov i premijerna promocija bila mi je 20.4. u Zagrebu dok mi je 17.6 ista u mom Brodu. Riječ je o vodiču kroz stvaranje društvenih sustava, poredaka i svih ‘zdravo za gotovo’ instanci suvremenog društva, kao i manipulaciji masama i pojedincima. Kod nas je praktički sve društveni inženjering, a proizlazi od pretvaranja društvene u državnu imovinu, pretvorbe i privatizacije, predstečajnih nagodbi, te državnog intervencionizma u državni sektor. Mogao bih nabrajati i društveni sektor, no dovoljno je spomenuti crkvu i Soroša kao glavne društvene inženjere na ovim prostorima i vidljivo financiranje određenih struktura, te njihovu ideologiju koja smišljeno polarizira narod. Zato sve ovo ranije nabrojano nikada neće biti razriješeno, lustracija neće biti provedena i zakon o podrijetlu imovine nikada neće biti izglasan.

* Kako to da nije bilo tiskanih izdanja već ste odmah krenuli u e book format? Nije bilo interesa ili mogućnosti dogovora s izdavačima tiskanih izdanja? Kasnije ste imali tiskana izdanja…

Samo sam prvu knjigu izdao u e-book obliku. Bilo je previše slika, a bio sam posve nepoznat i morao sam se odreći sve zarade nakon tiskanja. Na kraju nisam pogriješio i knjiga je sasvim solidno zaživjela. Kasnije s razvojem karijere više nisam imao tih problema, a ruku na srce – mogu si i sam tiskati knjigu ako baš zaškripi. Danas su ionako izdavaštvo i prodajna mreža na umoru pa je to jedna od boljih opcija.

* A filmska kritika? U kojem ste mediju plasirali svoje filmske osvrte i koje su vam bili kriteriji po kojima biste ocjenjivali i prosuđivali kvalitetu nečijih djela? Koje su vam najdraži autori?

Pisao sam par portala od kojih je najistaknutiji Moj-Film. Kriteriji su mi bili odokativni, zato sam ih i nazvao ‘osvrtima’ jer je za kritiku potreban daleko širi način promatranja filma, za koji nemam teoretskog ni praktičkog iskustva. Ali se ljudi ravnaju po mojim viđenjima filmova, dobro su čitani i često ih objavljujem pa su se svi i naviknuli. Nemam neke referentne točke i kriterije, samo vlastiti (ne)ukus. Najbolji redatelj svih vremena mi je Stanley Kubrick, a u ovom trenutku Linklater, Woody Allen i Iñárritu.

* A Marsonikon? Molimo vas da nas pobliže upoznate s tom konvencijom…

Klasična SF konvencija, u slavonskobrodskoj Tvrđavi – više usmjerena isključivo na SF žanr. Volimo se podičiti i zbirkom kratkih SF priča ‘Marsonic’ koja je dosegnula svoje jedanaesto izdanje, a tu je i novi brodski val pisaca među kojima su i naši organizatori i članovi. Tako da priča ide po svom toku, bez obzira na poslovične organizacijske hrvatske probleme.

* S obzirom da ste dobro upućeni u recentna društveno politička i kulturna zbivanja uz vođenje TV emisije “Klopka” recite Vaš sud stanja u domaćim medijima i društvu općenito? Je li pesimizam i apatija zapravo jedino što svaki novi izborni krug nosi?

Nije to ni toliko bez razloga. Nama je potreban jedan dobar reset sustava, koji bi nažalost vrlo lako mogao doći kroz eventualni bankrot države. Imamo 35-40% prekomjernog kadra u javnoj upravi, umirovljenici su skoro brojčano premašili zaposlene, negativna selekcija ruši same temelje društva, a mito i korupcija samo dodatno obeshrabruju ljude. Zviždači, istraživački novinari i aktivisti sve češće odlaze u druge zanimacije ili u Irsku i Njemačku. Reset je nužan jer dvadeset godina bez nacionalnih strategija, dugotrajnih planova i političke odgovornosti ostavlja svoj danak.

* Koja su vam najbliža politička stajališta jer s obzirom na ponudu desno, lijevo, centralno, treće opcije mimo plavih i crvenih i na to da se ne libite javnog iznošenja mišljenja, ne doima se da nam je društvo bitno različito po modusima djelovanja spomenutih…

Teško mi je na to odgovoriti, s obzirom da su svi društveni poreci u praksi neostvarene utopije ili teške devijacije. Kada bih rekao da je to nacionalsocijalizam bio bih etiketiran kao ‘nacist’. Kada bih pak dodao prosvijetljeni apsolutizam onda sam ‘monarhist’. A ako je to meni najprikladnija anarhija, onda sam ‘vandal’. Kod nas su mi zapravo najbliže one stranke koje ideološki ne lažu vlastite birače i za koje u bilo kojem trenutku pri izglasavanju bilo kojeg zakona u Saboru vrlo dobro znam kako bi glasale. To su vjerojatno HSP, Živi zid, Slobodna Hrvatska i Radnička fronta.

* U kakvom je stanju Slavonija, društveno i medijski i da li je mit kako se domaća nacionalna periferija, provincija i lokalizmi sve više gube i zapravo su na survvial modeu u odnosu na centraliziranje Zagreba, Osijeka, Splita, Rijeke i Varaždina te donekle Pule, Zadra, Karlovca, Šibenika i Dubrovnika…ili život u manjem gradu daleko od meke zapravo ima više prednosti i čari?

Slavonija sve više podsjeća na distopiju ili nostalgičnu razglednicu iz prošlosti. Političari je se sjete samo tijekom izbora ili kriminalnih aktivnosti. Brod zapravo i nije manji grad – da nije doživio masovno iseljavanje s preko 10.000 ‘izbjeglica’ bio bi peti grad po veličini u državi. I sada je čini mi se sedmi. Teško je tamo, poslove dobivate preko partijske iskaznice, sve je ispolitizirano i ‘sektaški’, standard je izuzetno nizak… Istina, dosta ljudi kaže da je odlično (naročito tijekom izbora) i da nema stresa, no ako volite vlastiti posao i život – stresa ionako ne bi trebalo biti, zar ne? Ne volim popovati iz Zagreba jer će me opet svi uzeti za zub, ali da nije dobro – nije. Tamo je državni posao i dalje ‘alfa i omega’ dok u Zagrebu svatko s nekom ambicijom bježi od istoga zbog osobnog razvoja ili većih plaća. A nepregledna su zapuštena polja, prekrasne ravnice i gospodarski potencijal. Šteta i pitanje je kada će neki ‘New Deal’ doći i do istoka.

* Od svih aktivizama na raznim spomenutim terenima ostaje li štogod još neistraženog i želja na kojim ćete još proširiti svoju ambicioznost i poslovne modele rada? Čime se planirate baviti u dogledno vrijeme i koje su vam profesionalni izazovi?

Trenutno sam fokusiran na promociju ‘Društvenog inženjeringa’ i odlazak na Transsibirsku željeznicu u kolovozu. Zatim dolazi izlazak romana ‘Kaleidoskop’ pomjeren za studeni. Onda slijedi promocija toga pa izbacivanje engleskog izdanja ‘Subliminal Messages’. Kako trenutno pišem i knjigu o svojim psihodeličnim iskustvima planiram se nakon objave sljedeće godine baviti i tim vidom aktivizma. Tu je naravno i Podcast Inkubator – projekt za kojeg sam s kolegama Markom, Deom, Sinišom i Martinom prilično uvjeren da je ‘The Next Big Thing’ domaće medijske scene. Nekim stvarima ću se možda više posvetiti dok ću ostale možda otkazati – zanimacije ima, posla ima, sve ostalo je podložno promjenama. Nekada treba život prepustiti i spontanosti jer planovi znaju biti dosadni…

Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame