Aktualno autorski tekstovi inmediasres izložbe knjige POP COOLTURA

Nebuloze: Koliko logike ima u besplatnom digitalnom izdavaštvu?

I tako, moja prva zbirka pjesama „Nebuloze“ objavljena je na platformi Issuu.com. (https://issuu.com/ivorkruljac/docs/nebuloze-pdf).

U ovoj besplatnoj, digitalnoj publikaciji, objedinio sam 37 pjesama o različitim, katkad vrlo čudnim i apsurdnim mislima, događajima, pojavama i stvarima, a koje su me unatrag nekoliko godina zaintrigirale do te mjere da im posvetim pjesmu. I sada bi se netko mogao eventualno zapitati, koliko lud ili glup moram biti da sve to objavim potpuno besplatno, bez da tražim makar lipu za čitanje?

Zašto nisam uložio neke novce pa da isprintam nekih 200-300 primjeraka zbirke? Mogao bi recitirati i potom je prodavati za neke novce kao i drugi samoizdavajući pjesnici. Ili zašto barem ta digitalna publikacija nije postavljena pod neku cijenu na Amazonu? Jest da je to ime moje zbirke, ali ovakva pitanja i ideje moram automatski odbaciti kao nebulozne.

Učim na tuđim primjerima

Nema neke velike potrebe ovdje iznova i iznova prepričavati zasranu kulturnu politiku, propadanje izdavaštva i ostalih gorčina umjetnosti u Hrvata. No, valja napomenuti kako u tom jadu, poezija ima posebno lošu poziciju. U jednom neformalnom razgovoru s izdavačem kod kojeg eventualno postoji neka sitna šansa za objave romana, napomenuto mi je kako je poeziju moguće objaviti samo ukoliko platim. Drugi izdavač pak mi je na moju izjavu da sam „pjesnik koji traži kako objaviti svoju prvu zbirku“ odvratio sa: „Dakle, klasika“.

S obzirom na situaciju, samoizdavaštvo je doista neizbježno za zbirku pjesama. No, takve zbirke, izgleda, autorima češće donose više problema nego koristi. Kao što mi je u članku o Algoritmu (http://www.dopmagazin.com/dop/2017/05/18/slucaj-algoritam-lajanje-bez-ugriza-za-domacu-knjizevnost/), objašnjavala Gordana Farkaš Sfeci iz „Oceanmore-a“, samoizdavaštvo ima teškoće kod distribucije i dopiranja do šire javnosti. Također, iz brojnih razgovora s raznim autorima koji su sami tiskali svoje knjige, nisam mogao ne zaključiti da se uz možda pokoju iznimku, ulaganje u tih 200-300 primjeraka nipošto ne isplati. Ljudi će htjeti slušati kako recitiraš poeziju, ali slabije će kupovati knjige i uglavnom ne po cijeni koju je autor zamislio. Uvijek će htjeti malo spustiti. Stoga mi se čini kako je besplatna digitalna publikacija bolje rješenje.

Osim što joj je broj primjeraka beskonačan, slanje putem linka po društvenim mrežama puno će lakše riješiti problem distribucije, a automatski se i promovira (dakako tu pomaže i ovaj članak, kao neka olakotna okolnost koju drugi autori možda neće imati, budimo iskreni). U trenutku zaključivanja ovoga članka moja zbirka u dva dana ima: 57 čitatelja koji su prosječno prelistavali zbirku 9 minuta (ukupno se čitala 9 sati prema Issuu-ovoj statistici). Financijski gledano, ništa ne ulažem, ništa ne dobivam, ali također ništa niti ne gubim.

Hrvatski je bogat, ali engleski je vrijedan jezik

Neki se sada mogu zapitati „ali zašto ne staviti cijenu na digitalnu publikaciju?“. Ne bi bio prvi koji to radi, čak ni u Hrvatskoj. Doista sve više i više autora, poglavito mladih, objavljuje romane na Amazonu i uspijeva im u neku ruku. Međutim, više je razloga zašto bi to bilo suludo u mom slučaju. Prvo, na taj se način objavljuju romani koji uvijek imaju bolju prolaznost od poezije. Također, Hrvati osim što su generalno nezainteresirani za čitanje, vrlo malen broj njih zapravo želi kupiti digitalnu knjigu. Stoga su romani na Amazonu obavezno na engleskom i pisani za inozemnu publiku. Zbirka poezije na hrvatskom zbilja nema tamo što tražiti. Možda ako je prevedem ili napišem nove pjesme na engleskom okušam svoju sreću, ali otom – potom.

Hrvatske E-knjige već imaju svoju povijest. Web stranica imena „Besplatne elektroničke knjige“, nudi download digitalnih hrvatskih izdanja bez naknade. Ipak, s obzirom da se radi o izdanjima već afirmiranih i nagrađenih autora, kojima su knjige objavljene tiskano, nisam niti pokušavao suradnju s njima. Ali, zanimljivo je spomenuti ovu inicijativu koja dokazuje da hrvatski iako bogat u izražajnim mogućnostima, potpuno je bezvrijedan komercijalno za razliku od engleskog ili nekog drugog jezika. Na hrvatskom sve mora biti besplatno da bi se eventualno prolistalo. Ali doduše, pošteno je priznati, nisam ni sam siguran koliko bi dao za digitalnu zbirku pjesama ili za bilo kakvu digitalnu publikaciju općenito.

Skrollanje i listanje

Ljubitelji knjige mogu protiv digitalnih publikacija istaknuti onaj argument s kojim se i osobno slažem: osjećaj listanja papira nezamjenjiv je užitak klasičnog čitanja. Još bi tu dodao i kako je nekoliko istraživanja pokazalo da čitanje dugih publikacija (kao što je zbirka od 100 stranica) na kompjuteru otežava mogućnost pamćenja i razumijevanja sadržaja. Stoga će papir dok se ne riješi taj problem biti nezamjenjiv. Međutim, dobro je što stvari koje se distribuiraju internetom možemo skinuti i isprintati na papir. Još ispadne i jeftinije nego kupiti zbirku. Istina je doduše da „Nebuloze“ trenutno ne mogu biti skinute s Issuu-a, ali postoji zaobilaznica, u izravnom kontaktiranju autora.

Kamo dalje?

S obzirom na sve opisano, čini mi se suludo pokušati bilo što drugo osim na ovaj način objaviti svoj rad. Međutim, zanimljivo će biti pratiti što će se sa zbirkom dalje događati. Kamo će me daljna promocija odvesti? Hoće li moja zbirka zaista biti čitanija od tiskanog samoizdavaštva? Da/ne, zašto? Hoće li itko pisati kritike i kakve? Je li prema kritičarima mogućnost da svatko objavi zbirku kakvu želi preko interneta pozitivno ili loše, barem s obzirom na moj primjer? Hoće li mi ovo pomoći u daljnim nastupima po Zagrebu i drugim mjestima? Svašta bi vam mogao ispričati o tome zašto su moje pjesme „Nebuloze“, što me potaknulo da ih pišem i brojne druge stvari koje autori općenito govore na svojim tribinama. Hoće li mi netko ponuditi promociju u kakvoj knjižnici ili knjižari? Hoće li netko htjeti dijeliti ovu zbirku dalje po drugim web stranicama, bilo mediji, izdavači, ozbiljniji pisci, knjižnice ili tko drugi? Podržati je kakvim drugim potezom? Može li na ovaj način kreativnost novih i nepoznatih autora, opstati i doprijeti do ljudi?

Pitanja ima više nego u kakvom ispitu državne mature, a odgovor ne možemo sa sigurnošću čak ni tvrditi. Ostaje za vidjeti što će se i kada događati. Daljni izvještaj svakako očekujte, vjerojatno najesen, a u međuvremenu, ako vam se da, uživajte u čitanju.

Ivor Kruljac

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame