autorski tekstovi Glazba POP COOLTURA TOP VIJEST

Radiohead: Najbolje od Najboljih – kompletna priručna diskografija

OKNOTOK, re-izdanje kultnog albuma OK Computer, ponovno usmjerava pažnju na cjelokupan utjecaj i važnost tog djela, kao i umjetnika koji su ga skrojii. Radiohead se smatra jednim od najinovativnijih i najhrabrijih bendova prošlog stoljeća, čija se odvažnost i želja za eksperimentacijom prenijela i na trenutnu generaciju. To je grupa od pet glazbenika koji su polako, učeći na greškama i uspjesima, ustanovili samu bit rock glazbe u novom tisućljeću, vrativši joj esencijalnu prepoznatljivost i kvalitetu, po mnogima izgubljenu u periodima britpopa u UK-u te grunge-a u SAD-u.

Postojale su i kritike na račun grupe, najčešće usmjerene na profinjenost i definiranost, kvalitetama koje su se u trenucima protivile rock glazbi i njezinoj neurednosti i spontanosti, no bilo kakve osude su dokazane kao nevaljane futurističkim, gotovo proročkim radom koji nas je uveo u metikulozno složenu arhitekturu bogatu kompleksnim, slojevitim strukturama koje su budile inspiraciju u mnogima.

Postoje razne faze benda, od onih koje uključuju igru s gitarama, do onih koji slažu elektroničke slojeve u divne teksture, gdje svaka predstavlja razlog zašto trebamo izraziti poštovanje bendu na njihovoj kontribuciji glazbi i kulturi.   

Pablo Honey (1994.)

Ovo nije loš rock album, štoviše Pablo Honey je solidan debitirajući rad mladog benda orijentiranog na proizvodnju glazbe tradicionalnim načinom, bez komplikacija i pretenzija. Osim pokojeg bačenog loopa, koristi se najkonvencionalnija instrumentacija koju je Radiohead u čitavom postojanju koristio, što oslobađa gitaru i čini ju fokusom albuma. Pošto nema objedinjujućeg koncepta i priče, kvaliteta budućih projekata, naracija pati, no ne radi se o emocionalnoj pustinji. Općenito gledano, bez pomutnjene perspektive, njegova najveća mana je ta što nije dobar kao ostali, nadolazeći albumi.  6/10

The King of Limbs (2011.)

Trenutak kad je Radiohead potpuno uronio u elektroničku glazbu. Album bogat lijepim klavijaturama i ostalom mjehurićastom instrumentacijom koja navodi slušatelja, čovjeka, na njegovo mjesto u prirodi. Postoji nešto licemjerno kod stvaranja prirodnih glazbenih prostranstava na prosto umjetan način, no ljepota ukupnog djela je neizbježna. 7/10

Hail to the Thief (2003.)

Tek smo na sedmom mjestu a već u prilici govoriti o fantastičnom radu. Nakon napornog, iscrpljujućeg i samoubilačkog procesa stvaranja Kid A/Amnesiac, albuma lišenih gitara i ikakvog oblika tradicionalnosti, Radiohead se vratio obliku kreativnosti koja je prethodila taj period. Snimljen u kratkom vremenu, album se sastoji od petnaest pjesama, raspona gotovo sat vremena, gdje se nastojalo na distortiran, rock način obraditi teme korumpirane vlasti, slijepog vjerovanja i lažnog patriotizma. Iskreno, album pati od manjka posvećene pažnje. Kod slušanja mi se često pojavljuje znatiželjan glas koji bi rado htio znati što je sve moglo biti da je studijski proces proizveo gotov, zaokružen album. No usprkos zamjerci, radi se o odličnom, mučenom i magičnom trenutku u karijeri benda. 8/10

Amnesiac (2001.)

Na površini Amnesiac djeluje kao skupina b-side-a nakupljenih nakon sastavljanja Kid A. Ispod te površine isijava sva tama koju čovjek može skupiti u jednom trenutku i ispljunuti u drugom. Eleviraju se teme klaustrofobije, izgubljenog pamćenja i depresije, dodiruje se ljudska stvarnost i uspoređuje s kanibalizmom, prezentiraju se pjesme skrivene strukture koje ne žele izazvati optimizam, već gađenje ili nelagodu. Ovo je zbilja poremećeno malo remek djelo bogato umjetničkim izričajima ali siromašno suosjećanjem. 8/10

A Moon Shaped Pool (2016.)

Klasična glazba satkana za moderno doba. Ovaj album miruje, nema namjeru privlačiti slušatelje, gdje oni koji ga žele istražiti moraju zaroniti duboko u njegove mutne vode kako bi, nakon nekoliko slušanja, pronašli pravo bogatstvo na dnu. 9/10

The Bends (1995.)

Kao i kod prethodnika, radi se o albumu oslonjenom na gitari i tradicionalnijoj instrumentaciji, iako ovdje dolazi do pokušaja oslobađanja iz takvih okvira. Tekst je usmjereniji i kriptičniji, iako i dalje bogat nervozom, što uzdiže kvalitetu rada, davajući mu potrebnu dubinu i težinu. Dodana složenost je dobivena stečenim iskustvom i proširenim glazbenim znanjem, što u konačnici daje jedan od najboljih rock albuma ikad napravljenih. 10/10

In Rainbows (2008.)

In Rainbows je najljepši i najotvoreniji Radiohead album. Kroz djelo su prožete velike pjesme s glamuroznom instrumentacijom i težinom koja ostavlja bez daha. Ljepota je besprijekorna, savršena, oslobađa duh i tijelo, šalje slušatelja u stanje najljepšeg sna i istovremeno omogućava osjećaj svijesti u obje dimenzije (stvarnosti i sna). 10/10

(Kod određivanja prva dva albuma u ovoj diskografiji poslužila je čista subjektivnost. Gledajući na kvalitetu, ne postoji išta što bi me usmjerilo u korist jednog albuma osim subjektivnog doživljaja, pošto oba definiraju pojam savršenosti u glazbi. )

Ok Computer (1997.)

Djelo koje je na genijalan način prikupilo i oslobodilo sve nesigurnosti o novom tisućljeću koje je pojedinac mogao imati. Filmski album, znanstvena fantastika pretečena u glazbu, koji propituje čovjekovu egzistenciju i usmjerava ju na nešto ogromno, dok ju u sljedećoj sceni svodi na nebitnu pojavu. Mutira ju u nadrealne oblike, preuveličava u čudovišta i vanzemaljce te ju na kraju prikazuje kao običnog, slabog čovjeka i upituje čega se zapravo bojimo? Ukratko, radi se o jednom od najboljih albuma ikad napravljenih, ako ne i najboljim. 10/10

Kid A (2000.)

Ovdje ne znam niti gdje početi. Ovaj album je prozvan ubojicom karijere, odbačen kao skup nelogičnosti i gledan kao deformacija nekoć velikog rock benda. No baš taj album je jedan od najvažnijih ikad napravljenih jer je definirao teren za budućnost žanra i oslobodio puteve za eksperimentaciju. Kid A i danas zvuči kao ništa drugo, kao mješavina apstraktnih poteza bojom navođenih čistoćom paranoje. Instrumentacija i tekst su napravljeni, izrezani i ponovno složeni da čine jedinstven, kolažiran prikaz. Ništa nije bezidejno, fragmentirano već se dobila savršena forma, teško shvatljiva, ali postojeća. 10/10

Domagoj Jurić

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame