autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji Politička aktuala POLITIZAM

Terurizam: Novi koncept turizma – sretnu novu 1789. godinu želi vam Veliki Brat

Ruše li teroristički napadi islamista ‘kršćansku Europu’, kako smatra admiral Davor Domazet Lošo ili pak kršćanska Europa zajedno s islamskim teroristima ruši liberalno-demokratsku Europu? Loši se čini da je prvo očito, jer, kao prvo, doživljava Hrvatsku kao Europu. Za njega, svo je zlo krenulo 1789. godine s Francuskom revolucijom, kad se Europa odrekla monarhističkih i kršćanskih korijena, a demokratsko-liberalna masonerija preuzela vlast. Voltaire i drugi velikani demokratske misli počeli su racionalno promatrati politiku i uveli elemente racionalnosti u upravljanje državom. Ovo Lošu osobito smeta, jer on vjeruje da bi državom valjda trebalo upravljati iracionalno.

Što će ti razum, kad ti Bog čuva leđa? Dovoljno je vjerovati u Boga, staviti krunicu oko vrata, pa ćeš sigurno uspjeti, smatra on. Dokaz je i posljednji rat u kojem se, doduše, ratovalo čak pune četiri godine nakon što je JNA faktički slomljena i rat dobiven, sve dok iz masonske SAD sluga Novog svjetskog poretka Bill Clinton, još k tome i muž užasne kriminalke Hillary Clinton, nije odlučio bombardirati Beograd i pomoći hrvatskoj Oluji presjecanjem neprijateljskih komunikacija iz satelita, pa tako omogućio da budu pobijeđeni svega u par dana. Kao vojnik koji je i sam sudjelovao u tim događanjima, teško je vjerovati da to ne zna.

I tako je prekoatlantska masonerija pomogla da nastane i teritorijalnu cjelovitost ostvari – hrvatska nacionalna država, istovremeno razarajući i šaljući na smetlište povijesti mini-EU koja je postojala prije same EU– Jugoslaviju. I to upravo ona ista euratlantska masonerija koja, prema Loši, radi na razaranju Europe i uništavanju nacionalnih država u Europi. Uostalom, sadašnja predsjednica, čiji je Lošo bio savjetnik, i sama je gradila karijeru kao dio iste vojne organizacije – NATO-a, štoviše i masonske trilaterale, pa nekako oksimoronski djeluje da istovremeno razara nacionalnu državu, ali djeluje i iz pozicija orbanovskog suverenizma.

Onog istog kojeg, opet prema Loši, na svjetskoj razini predstavlja Putin, a u novije vrijeme i njegov pajdo Trump u SAD-u, koji je jasno pokazao da mu NATO smeta ili bi druge države same trebale plaćati svoje troškove u iznosu koji je za to predviđen. Valjda bi tako moćna organizacija na čelu s vrhovnim financijsko-masonskim gmazovima Sorosom, Rotschildima i ostalim svećenicima novog svjetskog poretka bila kadra onemogućiti da im se na putu nesavladivo ispriječi grobničanka Kolinda Grabar Kitarović, ako već nisu bili u stanju spriječiti dolazak na vlast žestokog američkog izolacionista Trumpa?

Činjenica je da teroristički napadi u Europi ne jenjavaju. Najnoviji užasni napad u Barceloni, gdje i ne možemo saznati broj žrtava, to samo potvrđuje. Mediji prilično šturo izvještavaju o tom događaju, a dežurni političari pokušavaju negirati očiglednu činjenicu da se radi o terorističkom napadu, u kojem je napadač čak i uzvikivao Allahu Akbar. Tu bi se Loši moglo čak i dati za pravo, jer tvrdi da danas umjesto demokracije vlada orvelovska mediokracija koja onemogućava demokratski proces i služi eliti, umjesto da mediji služe građanima kao sredstvo informiranja i omogućavanja demokratske vladavine i kontrole vlasti, samo kad ne bi gadno promašio fudbal – naime, kod današnjih medija i zabave radi se prije o Huxleyu, a ne o Orwellu. Al’ sve je to tu negdje po prilici, jel’ da Lošo?

Daleko je to od našeg zdravog seljačkog divljaka s brdovitog Balkana koji zdravo seljački kolje, krade, križa se i nosi krunicu oko vrata. Ako ostavimo antiutopiste malo po strani, realno u Europi postoji problem u suočavanju sa stvarnim ratom koji islamski terorizam vodi protiv EU-a. Samo što taj rat ne vodi, kako bi Lošo htio, protiv ‘kršćanske Europe’, one koja je počela nestajati modernizacijom još od stoljeća prosvjetiteljstva, nego protiv liberalne, ‘masonske’ Europe, ‘koja ne štuje Boga’. Kršćanskoj Europi (Usput rečeno: kojoj? Ako se misli na katoličku, treba se sjetiti i stoljeća vjerskih ratova između katolika i protestanata koji su nastankom liberalne Europe naprosto prestali) najveći je saveznik upravo islamski terorizam, jer kršćansku Europu čini opet neophodnom i važnom, iako je kroz savezništvo s katolički neliberalnom Poljskom ujedno pretvara i u trojanskog konja neliberalizma mađarskog tipa, bliskog Rusiji, a sve unutar neke navodno homogene ‘uspravnice’.

A Hrvatsku, vjeruje valjda Lošo, stavlja opet u onu fantastičnu poziciju rubne zemlje ili ‘predziđa kršćanstva’, gdje će se vječito ratovati i ginuti za ‘više’ interese, umjesto da se zarađuje na bezbožnom seks-turizmu vrloga novog svjetskog poretka, u kojem pijani i drogirani angloamerikanci uriniraju po našim ubavim od Boga danim plažama, pa će slijedom te iste logike uvijek biti posla za vojsku, a time, jasno, i za njega. Na primjer u sigurnoj fotelji u glavnom stožeru ili admiralitetu, dok hrvatski vojnici i mornari budu ginuli kao muhe, sve zato da Egipat ostane katolički. Ako razmislimo o toj doista orvelovskoj viziji, podjela svijeta na više liberalno-demokratskih cjelina koje međusobno trguju ili stvaranje jedne svjetske vlade uopće nisu bili zacrtani u izvornom master planu, nego naprotiv podjela na više sličnih cjelina koje su uvjerene da su bitno različite i neprekidno ratuju, dok nad njima vlada nedodirljivi Veliki Brat – jedna svjetska partija i vlast.

Kud ćeš boljeg načina za realizaciju sotonskog plana od suzbijanja racionalnog razmišljanja indoktrinacijom u školama i podjele svijeta na nekoliko velikih religija – recimo judeo-kršćani, muslimani i hindu-budisti, pa da se vječno ratuje između tih – navodno nepomirljivo različitih – cjelina, od kojih barem dvije imaju doslovce istog Boga kojeg različito zovu? Doduše, ne čini se nekima loše stvar postaviti i kao sukob rasa ili civilizacija, na način na koji je to pokušao učiniti Trump, no stvar je nakon rasističkih i nacističkih nasilnih demonstracija u Charlottesvilleu lako prepoznata od većihe tamošnjih opinion-makera kao razorna za vlastito društvo, nakon čega je Trump bio prisiljen svojem ljubimcu Bannonu, do tada poznatog kao zagovornika ekstremno desne skupine Alt-Right, pritisnuti Ctrl-Alt-Delete i riješiti se tog balasta.

Naime, rijetko viđena smjesa rasizma, sektaštva i psihopatoloških ideoloških sastavnica iz Charlotesvillea kakvih se osim Davida Dukea ne bi posramio ni Charles Manson previše je razorna da bi je mogle izdržati i vlastite zaokružene državne ili nadnacionalne cjeline, dok mainstream religija, koja u načelu zagovara mir i toleranciju, premda u praksi djeluje drugačije, može efikasnije ljude nahuškati u sukob, a da pri tome ne razori logističke cjeline iz kojih bi se ratovi manje više ograničenog karaktera mogli uspješno voditi i na njima zarađivati.

Najnoviji Plenkovićev ispad s podrškom šefici posebnog stručnog povjerenstva za provedbu kurikulne reforme Dijani Vican, i prigovaranje novoj ministrici znanosti i obrazovanja Divjak zato što je dopustila da podaci o sramotno nezakonitom načinu izbora za ekspertnu skupinu dođu u medije, jasno pokazuje u kojem grmu čuči Orwell. Nisu liberalni euro-masoni natjerali Plenkovića da ruši autoritet vlastite ministrice, ratuje s medijima i poriče očigledne činjenice, nego pritisak iz neliberalnih, crkvenih krugova, kojima je u interesu provoditi kurikulnu reformu prema vlastitom nahođenju. Stvar je ekstremno smiješna ako se shvati da je Plenković negirao čak i da je izabrano samo 8 članova skupine, umjesto 12 koliko je bilo predviđeno strateškim dokumentom. Kao i O’Brien iz Orwellove 1984., koji je Winstonu Smithu pokazao tri prsta govoreći da vidi četiri, na što je Winston doista pod psihološkom i fizičkom torturom priznao da prstiju ima onoliko koliko O’Brien ili partija kažu, tako i Plenković od nas traži da vidimo 12 članova ekspertne skupine tamo gdje ih ima samo 8. Jer članova, Winstone, kao i prstiju, ima onoliko koliko partija – ili crkva – kažu.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame