Aktualno autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM POLITIZAM POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO

Šljaka mladog proletera, vol. 1: Pola bijelog i narezani parizer

„Dvije stvari koje samoprozvani proleteri današnjice, mahom studenti filozofskih fakulteta ili profesionalni aktivisti udruga s roditeljskim džeparcima od 6000-8000kn neće znati: fizički rad i ´Može pola bijelog i narezani parizer´“. Ovaj status koji sam jednom prigodom pročitao na nekoj društvenoj mreži, može odgovoriti na pitanje u podnaslovu. Vrlo očito, status aludira na to kako najveći ljevičari i borci za radnička prava ustvari nemaju nikakvog radnog staža.

To bi po nekom logičnom slijedu i imalo smisla s obzirom da znamo kako najveći desničari, mahom veliki katolici, antisrpski huškači i borci za braniteljska prava, rata su (kakvog čuda) vidjeli malo ili nimalo, a još k tome su svojom pasivnošću ili kakvim drugim radnjama odgovorni za trenutno usrano stanje u državi koju navodno tako vrlo vole. Međutim, ovakvo generaliziranje hrvatske ljevice je pogrešno, a vrlo je očito kopirano na temelju ljevice u SAD-u. Naime, inačica lijevo-liberalnih studenata, social justice warriorsa, poznatih po svojim oprečnim stavovima (sloboda govora, ali biraj riječi kako ne bi slučajno nekoga uvrijedio ili brani LGBT i ženska prava istovremeno s homofobnim i mizogenim islamom), poznati su i kao borci protiv bogatstva dok im bogati roditelji plaćaju studiranje i smještaj na američkim kampusima.

U Hrvatskoj je ljevici situacija malo drukčija barem što se tiče ekonomskog statusa. Razmaženi klinci bogataša mogu se naći u svim političkim sferama i opcijama (doduše, listajući crnu kroniku, luda i bogata mladež je veći problem desnice) kao i među onima koji su potpuno nezainteresirani za političke prepirke i aktivizam. Studenti prirodoslovnih, tehničkih, društvenih, humanističkih i ostalih fakulteta itekako imaju radnoga iskustva, jer bez njega si ne bi mogli ni priuštiti studentska iskustva. Da je to netočno, ne bi se početkom godine dignula tolika buka s najavom spuštanja granice oporezivanja studentskog rada iznad 15 000 kuna, zbog čega je masa studenata (što onih koji su inače lijevi aktivisti, što onih koji nisu) pripremala masovni prosvjed koji je vladu zastrašio i ušutkao više nego što bi 300 peticija protiv poreza na nekretnine ikada uspjelo. Aktivisti i neaktivisti, velikom većinom imaju radnog iskustva i ako se žale na izrabljivanje buržoazije, dobar dio tih optužbi su izvukli iz vlastitog života.

Ipak, pripadam skupini koja i nema baš nekog radnog iskustva (hrpu sam puta volontirao na onome što sam želio, ali onaj neki pravi osjećaj rada mi nije bio na popisu doživljenog), a to sam si mogao priuštiti zbog sretnih okolnosti rođenja u Zagrebu. Metropola ima svoj udio bogatih i siromašnih, ali generalno studenstki rad Zagrebčana iako isto tako popriličan, mnogo je manji u odnosu na studente koji moraju raditi jer su došli u novu sredinu gdje si trebaju osigurati egzistenciju i podmiriti troškove samostalnog života kakvi mi koji još živimo sa starcima ne možemo ni zamisliti. No, kako ne bi bio konstatno na grbači roditelja, da si malo ubijem vrijeme, isprobam taj osjećaj studentskog rada i još možda pronađem pokoju inspiraciju za pisanje, odlučio sam pronaći posao preko ljeta.

Nešto izvan mojeg akademskog interesa, a čime bi se prisjetio prijašnjih godina kada sam volontirao po konvencijama i triatlon utkama radeći neke sitne ali nesumnjivo vrijedne i časne poslove (samo ovaj puta za nekakvu garantiranu plaću). Stoga sam našao posao u jednom skladištu. Podsjetilo me to na stara volontiranja, garantira mi plaću, nije u rangu mojeg akademskog interesa, a za inspiraciju tek treba vidjeti. Doduše, potaknulo me da pišem ovaj feljton, ali treba naglasiti dok sam na konvencijama ili triatlonu doživio zbilja hrpu ludih trenutaka, ovaj je posao prilično monoton i dosadan, pa ono što bi se u nadolazećim tekstovima moglo izdvojiti kao najzanimljivije mahom je izmišljeno ili preuveličano s obzirom na stvarnost. Stoga, kako se ne bi slučajno netko zbunio i pomislio da su ti događaji istiniti, evo za kraj uvodnog teksta vrlo jasne napomene: Događaji opisani u ovome feljtonu su izmišljeni ili preuveličani u odnosu na stvarne događaje. Također ni ne garantiram da će biti zanimljivo.

Iznimka je jedino ovaj uvodni tekst zato što sam gore citirani status doista pročitao i činilo mi se potrebnim reagirati jer je naprosto netočan i previše generalizira. Naravno, postoje i kod nas bogati borci za radnička prava, ali koliko god oni bili glasni, ipak su u manjini i više su sprdnja nego ozbiljno shvaćeni pojedinci.

Ivor Kruljac

(Vol.1: Zašto se potraga za inspiracijom odjednom osvrće na predrasude?)

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame