autorski tekstovi KOLUMNIZAM Politička aktuala TOP VIJEST

Masaryk se okreće u grobu: Junaci Masarykove ulice – Haso, Mile & Uličari

Nakon obračuna s komunističkim totalitarizmom uklanjanjem ploče s imenom jugoslavenskog antifašističkog maršala, na red je došao i obračun s jugoslavenskim. Nečim.

Totalitarizam nije, jer višenacionalnost nije kao takva izjednačena s totalitarnim režimima, pa makar mi danas smatrali sve višenacionalne države tamnicama naroda. Velika Britanija i Španjolska nisu totalitarne države, premda u njima žive bez svojih država Irci, Škoti, Velšani, Katalonci, Baski.

Je li takvo uređenje poželjno odlučuju sami građani na referendumima, budući da je nacijama priznato pravo na samoodređenje do odcijepljenja. Koliko se do sada vidjelo, bivše jugoslavenske republike, Češka i Slovačka ostaju jedina dva primjera u Europi gdje se to pravilo koliko toliko uspješno primijenilo, s time da se u slučaju jugoslavenskih republika Slovenije, Hrvatske i BiH stvar morala rješavati ratom.

Tomaš Masaryk, istaknuti češki demokrat i trostruki predsjednik Čehoslovačke, udario je temelje drugačijem rješavanju ovog problema: Česi i Slovaci su se nakon pada željezne zavjese (da, tamo je stvarno i bila, Kolinda), razišli mirnim putem i oformili svoje nacionalne države. Usprkos takvom očiglednom primjeru pred očima, postoje ljudi kojima je zazorna Masarykova ulica u Zagrebu, poput bišveg HDZ-ovca Tomislava Jelića koji je tražio da se ta ulica nazove imenom Stjepana Đurekovića, hrvatskog disidenta kojeg je ubila UDB-a. Sličan prijedlog dao je 1999. godine i Ranko Marinković, književnik.

Nažalost, Marinkovića danas više ne možemo pitati zašto mu je smetao Masaryk u Zagrebu, a informacije koje možemo dobiti od današnjih zagovornika prilično su konfuzne. Otprilike se svode na slijedeće: Masasryk je bio Srbin, zato jer je bio Čeh, a bio bi Hrvat da je bio Slovak, dok Slovake uopće nije priznavao kao posebnu naciju, zagovarao je jedinstvo svih Slavena što je već sumnjivo samo po sebi, te je ometao Frana Supila u pokušajima da poništi Londonski ugovor iz 1915. kojim su neki hrvatski teritoriji trebali pripasti Italiji. Istovremeno, smatrao je da hrvatski teritoriji ne bi trebali pripasti Italiji, iako je zapravo bio za ugovor kojim bi se baš to omogućilo, jer mu je bilo važnije pomoći Srbiji tim ugovorom. Zašto? Pa jer je Srbin, već smo rekli, zato što je Čeh!

Ovakvom neoborivom argumentacijom može se jednako uspješno dokazati i da su Roosevelt i Kennedy također Srbi, no to je za sada ostavljeno po strani. Iz razumljivih i objektivnih razloga. Pa onda udri po Česima, tko im j… mater. Da ih nije bilo, ne bi notorni Jugoslaven Miljenko Smoje mogao snimiti seriju Velo Misto u kojem izmišljeni lik Pegula s prijateljima ide na studije u Prag, tamo doznaju za postojanje nogometa i praškog nogometnog kluba Sparta i osnuju poznati orjunaški klub Hajduk. Da toga svega nije bilo, Dinamo bi uvijek pobjeđivao i Zdravko Mamić se ne bi morao propucavati. Pogubni utjecaj jugo-ideologije iz ovog primjera biva bjelodanim.

Masaryk mora otići, jer je nositelj štetnih jugoslavenskih vrijednosti koje onemogućavaju razvoj Hrvatske, njenu liberalizaciju, ekonomski razvoj, procvat, turizam… Al’ gle, reći će netko, Masaryk je bio čuveni liberalni demokrat i humanist koji se suprotstavljao diktaturi kralja Aleksandra kojeg je smatrao balkanskim primitivcem i tiraninom, te je otvoreno protestirao protiv srpske hegemonije u novonastaloj Jugoslaviji. Borio se protiv višenacionalne Austrougarske za slobodu malih slavenskih naroda, kao što su i Hrvati, a u ono vrijeme nije izgledalo moguće da bi se samostalna Hrvatska mogla održati bez pomoći Srbije. I sami su Hrvati u to vrijeme bili zagovornici južnoslavenskog povezivanja – Strossmayer i drugi.

Dok bi ulicu danas preimenovali nacionalistički i donekle klerikalno nastrojeni ognjištarci, kojima liberalizam uopće nije jača strana političkog djelovanja. A najbrojniji turisti su, tko bi rek’o, Česi. No, glavno da je tu sve jasno logički povezano, pa će odbor za preimenovanje imati na temelju čega donijeti jasne zaključke, i to po strogo utvrđenoj proceduri koja se odvija otprilike ovako:

Hasanbegović: Mile, skidaj to.

Bandić: Evo odma’ šefe, brže je dole nego gore. Aj mala piši: ‘sastanak odbora za preimenovanje, stavi datum od prekjuče, bili su nazočni d-d-d.’

U međuvremenu dok se situacija s Amerikancima ne razbistri, možemo ukloniti još kojeg ovdašnjeg Čeha koji je prikriveni Srbin. Na primjer Šenoa. Nedopustivo je da u Zagrebu postoji kip Dore Krupićeve. To treba odmah ukloniti, ili će se na nečiji prijedlog preimenovati u Mersiha Brstilo.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame