Aktualno autorski tekstovi KOLUMNIZAM POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA

Šljaka mladog proletera, vol. 3: A, gdje si sad, napredna inteligencijo?

Give business ideas and headhunter concepts.

U uskoro trogodišnjem studiranju novinarstva rado uzimam izborne predmete politološke tematike.

U tom se kontekstu našlo prostora i za malo filozofije, sociologije pa čak i povijesti. To mi je na izvjesni način pomoglo u pisanju brojnih članaka objavljenih po raznim portalima, a dodamo li tome još i lagano probijanje na književnoj sceni, slobodno se može zaključiti kako se solidno probijam kao obećavajući mladi intelektualac (kojemu katkada nedostaje skromnosti pa izvlači ovakve zaključke o samome sebi). Ipak, kako ne može jedan čovjek znati sve, tako se vrlo lako mogu postaviti pitanja na koja ću zbunjeno otvoriti usta ili zadati mi se zadaci koje ću zajebati skoro kao SOR mlade željne zaposlenja. Nekako sam bio uvjeren da su dani takvih zadataka i izazova iza mene zauvijek. Ali onda sam dobio posao u skladištu. Iako je skladište tip šljake u kojemu stereotipno do mirovine rade ljudi koji se nisu baš proslavili u školskim danima, daleko je to od posla koji ne zahtjeva znanje ili koncentraciju. Baš suprotno, time samo dokazujući kako je uistinu svaki posao častan i vrijedan poštovanja.

Glavni posao u skladištu koji garantira dobru i laganu odradu svih dužnosti, slaganje je tereta na paletu. Dobro složena paleta koristi kada po narudžbi trebate nešto s nje uzeti, nešto dalje na nju slagati ili je treba negdje premjestiti i smjestiti, što između ostaloga može značiti i podizanje viličarom pet i više metara u zrak. Tajna dobre palete je u ravnoteži koja nastaje tako da se teret slaže vodoravno, pa se zadnji red okrene. Potom se na novom redu postupak ponovi tako da zadnji red bude na suprotnoj strani od onog u donjem. Vrlo jednostavno zar ne? I jest, zbog čega su mi greške koje su mi se nerijetko omakle u trenutku dekoncetracije vrlo glupe i ponižavajuće, a posljedica, ukoliko se ne uoči na vrijeme može biti čak ponovno preslagivanje cijele palete. Ne samo zbog ravnoteže već i jednostavnijeg brojanja količine tereta.

– Pa dobro, koliko si imao iz fizike? – bilo je prvo pitanje koje mi je jedan kolega postavio prilikom jedne takve pogreške.

Da me pitao koliko sam imao iz političke filozofije, sjajno. Da me pitao koliko sam imao iz sociologije ili predmeta o utjecajima medija na javnost, pucao bi od ponosa. Ali za fiziku i matematiku? E na to pitanje baš i nisam imao najponosniji odgovor. I u tim pitanjima zbilja me se može podjebavati da se baš i ne iskazujem kao neka pretjerano napredna inteligencija.

– Tko radi taj i griješi – Utješna je mantra koju mi je kolega između dva zalogaja famoznog pola bijelog s parizerom rekao na pauzi za ručak.

Mnogo je ljudi u skladištu pa onda i nisam bio jedini koji je „radio“. No ne griješe samo ljudi u skladištu, što se posebno vidjelo kada je dolazilo do provjere papira popisanog tereta. Nema sočnijih psovki doli onih zbog neznanog pošiljatelja koji nije poslao isti broj koji je zapisan na papiru. No dobro, da sada ne ulazimo previše u to, treba izvući neku pouku pa da pisanje o svemu ovome ima nekog smisla zar ne?

Pouke su dvije. Prva je (nastavno na to da je svaki posao vrijedan poštovanja), saznanje da ne postoji posao na kojem mozak može bezbrižno na pašu. A druga pouka je kako su susreti s postulatima fizike prije ili kasnije neizbježni koliko god vi od njih pokušali bježati. I ako ste se ovim saznanjem slučajno deprimirali zato što ste još uvijek u srednjoj, a fizika vam ne ide i ne zanima vas, žao mi je. Ja bi isto bio deprimiran na vašem mjestu.

Ivor Kruljac

Događaji opisani u ovome feljtonu su izmišljeni ili preuveličani u odnosu na stvarne događaje. Također ni ne garantiram da će biti zanimljivo.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame