Aktualno autorski tekstovi Glazba inmediasres KOLUMNIZAM mediji POP COOLTURA showbiz Zabava

Miki Solus: Koncert u Kopačkom Ritu

Imali smo dogovoren koncert u osječkom klubu Exit.

Stigli smo u Osijek predvečer, sparkirali se i krenuli prema Exitu. Stigavši pred klub, uočili smo da tamo nema žive duše. Ipak, vrata su bila otvorena te smo ušli. Odjednom, iz mraka je izvirio konobar koji me upitao što mi ovdje radimo. Rekao sam mu da večeras sviramo u klubu Exit, a on me začuđeno gledao i rekao da večeras ovdje nema koncerta.

Objasnio sam mu da je koncert dogovoren putem Facebooka sa stanovitim Vedranom, ali on mi je rekao da nikad nije čuo za Vedrana. Izvadio je mobitel i nazvao gazdu kluba. Nakon kratkog razgovora, dao mi je mobitel da ja osobno popričam s gazdom. Rekao sam mu da imamo dogovorenu svirku u njegovom klubu i to za dobre pare pa nije fer od njega da nas zajebe i ostavi na cesti. Gazda mi je s visoka rekao da večeras nema nikakvog koncerta u klubu, da ne zna tko je taj Vedran, da ne zna tko smo ni što radimo u njegovom klubu. Opsovao mi je  par klasičnih preko mobitela i poklopio. Konobar je sačuvao malo empatije za nas pa nam se obratio majčinskim tonom: Jebiga, momci“.

Mučilo nas je par pitanja: Tko je taj lažov Vedran? Zašto bukira koncerte u ime kluba? Zašto se gazda i konobar prave da ne znaju tko je on? Što ćemo sada? Gdje ćemo spavati? Slao sam poruke preko Facebooka tom Vedranu, zvao ga na mobitel i slao SMS-ove, ali od njega ni traga ni glasa. Trebalo mi je biti sumnjivo već par dana prije koncerta kada sam ga pitao par sitnica vezanih uz satnicu koncerta, ali mi nije odgovorio. Nisam mogao pretpostaviti da će nas tako izigrati. U najgorem slučaju, klubovi jave par dana prije koncerta da moraju otkazati nastup. Nitko ne otkazuje nastup, a da ti to ne javi. Čini se da je stanoviti Vedran napravio upravo to.

Tužni i razočarani, krenuli smo u dućan po pive da zalijemo našu tugu i ovu noć provedemo kao beskućnici. Na blagajni, dok sam plaćao pive, djevojka u redu prepozna me i upita kada počinjemo svirati večeras. Ona se s frendicama spremila za koncert. Ispričam joj našu tužnu priču o otkazanom koncertu i ispričam se što ga neće biti. Ona se malo zbuni, zamisli i kaže da njen momak poznaje vlasnika jednog kafića u kojem bismo mogli svirati. Ova večer bi ipak mogla biti spašena, pomislim.

Djevojka nas je vodila kroz centar prema tom kafiću, a mi smo teglili svoje instrumente dok je lagano počinjala kiša. Kafić se zvao Cadillac“ i bio je jedan od onih manjih kafića u kojem vikendom sviraju covere likovi na akustičnim gitarama. Upoznali smo gazdu kluba, ispričali mu svoju tužnu priču, a on se smilovao i ubacio nas u program. Nije mogao ponuditi nikakav honorar, osim besplatne cuge, ali i to nam je bilo bolje od ne sviranja te večeri. Djevojka koja nas je dovela rekla je da možemo prespavati kod nje. Upoznali smo i headlinera večeri, momka s gitarom, prodornim glasom i coverima ex-yu pjesama. Plavokosa balkanska verzija Kurta Cobaina koji nije uspio u grungeu pa se okrenuo coverima. Dobro smo se zabavljali s njim i cijelom ekipom te je vrijeme proletjelo  i došao je red na koncert.

Vijest da ne sviramo u Exitu nego u Cadillacu proširila se gradom te se čak i skupila šačica ljudi upoznatih s mojim stvaralaštvom. U publici je bio neki visok tip koji je znao sve pjesme, par cura koje su sramežljivo pokušavale plesati, stariji bračni par, grupa lokalnih cugera, konobarica, gazda i neki lokalni pas mješanac po imenu Floki.

Odsvirali smo loš koncert i nastavili piti s ekipom u klubu dok je headliner večeri – momak na akustičnoj gitari,  svirao svoje ex yu covere. Nisam fan cover ni tribute bandova, ali kada se napijem, mogu mi biti zabavne  i pjesme Divljih Jagoda. Prašio je dečko po Haustoru, Azri, EKV-u i svim ostalim klasicima novog vala poprilično dobro. U jednom trenutku nisam znao gdje je Tačko, gdje je Frane, gdje sam ja niti koliko je sati. Odlučio sam izaći na zrak da malo dođem k sebi. Naletio sam na Tačka, a on me zabrinuto pitao gdje je cura kod koje spavamo. Ja nisam imao pojma. Vratili smo se u klub i tražili je. Međutim, od te djevojke ni traga ni glasa. Pogledali smo na mobitel i bilo je tri ujutro. Cura se vjerojatno napila i zaboravila da spavamo kod nje, a mi smo bili neozbiljni i nismo se trudili držati je na oku.

Za sat vremena kafić se zatvorio, a mi smo završili u hladnom Osijeku na ulici u četiri ujutro. Odlučili smo da ćemo spavati u autu. Otišli smo do Ford Fieste i nakon par minuta zaključili smo da je nemoguće spavati unutra jer je auto premali da se itko od nas prebaci u neki udobniji položaj za spavanje. Frane je predložio da odemo u Kopački Rit jer tamo ima puno prirode pa možemo zaspati iza nekog grma na travi. Tačko i ja smo se složili te sam upalio motor auta i pred samu zoru krenuo put Kopačkog Rita.

Nakon kratke vožnje, stigli smo pred glavni ulaz Kopačkog Rita. Pisalo je na ulazu da otvaraju tek od osam sati. Bilo je pola šest. Odlučili smo spavati na travi pred samim ulazom do otvorenja. Razvukli smo vreće za spavanje, dobro se obukli i zaspali na travi pred ulazom.

Odjednom sam čuo buku, zvuk koraka kako prolaze pored mene. Sunce je već bilo visoko na  nebu. Čuo sam kako se netko smije. Otvorio sam oči i ugledao iznad sebe hrpetinu osnovnoškolaca koji prolaze u koloni i smiju mi se. To je bio školski posjet Kopačkome Ritu. Djeca su prolazila kraj nas, a mi smo ležali na travi poput mrtvaca i blokirali im ulaz pa su nas klinci doslovno preskakali. Profesorice su nas gledale s gađenjem jer su vjerojatno mislile da smo neki klošari. Probudili smo se, ustali, nasmijali se sami sebi, uzeli ruksake i krenuli u obilazak Kopačkog Rita. To mjesto je zaista genijalno i prostrano poput onog otoka u Jurassic Parku. Jedino mu  fale neki T-Rexovi da hodaju po njemu i upotpune sliku i doživljaj prave iskonske divljine.

Nadahnuti prirodom, sjeli smo na kavu i zapalili cigare.  Nazvao sam klub u Novom Sadu da provjerim sviramo li večeras tamo. Rekli su mi da sviramo. U tom trenutku zasvirao je Ed Sheeran na radiju i natjerao nas da brzinom svjetlosti pobjegnemo iz kafića i krenemo prema vojvođanskim ravnicama.

Miki Solus

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame