Aktualno autorski tekstovi Glazba inmediasres KOLUMNIZAM POP COOLTURA showbiz Zabava

Miki Solus: Kako rastjerati publiku – profesionalni zatvarač lokalnih klubova

Umijeće rastjerivanja publike usavršavao sam tijekom svih ovih godina. Prva stvar koja mi olakšava uspješno rastjerivanje je moj falšoidni vokal s nepogrešivim osjećajem za falšanje i proizvodnju uhu nemilih zvukova. Druga stvar koja pomaže rastjerivanju je agresivan način sviranja klavijatura tj. sumanuto lupanje po tipkama u stilu školskog delikventa na satu glazbenog odgoja koji nabija po klaviru dok nema profesorice. Treća stvar je sama tematika pjesama koja mora težiti nečemu s čime se ljudi teško ili nikako ne mogu povezati. Zabranjene su ljubavne, društvene ili socijalne teme. U principu, najbolje funkcioniraju nebuloze poput mrtvih krava, romantične smrti ili rađanja vanzemaljaca. Također, poželjno je ne govoriti hvala između pjesama jer bi ljudi mogli pomisliti da ste im zahvalni što vas slušaju.

Na mnogim mjestima u Zagrebu vježbao sam kako rastjerati publiku, a jedno od zanimljivijih rastjerivanja dogodilo se na Črnomercu, u klubu u neposrednoj blizini željezničke pruge. U toj prašnjavoj i staroj rupi počeli su se održavati koncerti i ja sam bio pozvan da održim koncert kao što sam ga održavao tih godina po svim rupama u gradu, predgrađu i okolici. Rupe imaju šarm, ljepotu i magičnu neizvjesnost na koju nećete naići u puno profesionalnijim prostorima. One su pune živopisnih priča i likova.

Jedan od njih je i Željko Tutunović, kantautor lascivnog izričaja sa samih margina glazbene scene. On je u jednom trenutku odlučio aktivirati staru  rupu te zajedno u suradnji s mladima počeo organizirati koncerte na zapadu grada. Također, često je upravo on svirao kao predizvođač za glavne zvijezde večeri. Tako je bilo i na dan mog koncerta.

Večer je otvorio gospodin Željko i zapalio lokalnu ekipu. Svi su znali njegove pjesme (Hoću pičke, Na kurac te nabijem, Miris pičke, Sanjao sam da sam peder, Idemo se jebati itd.). Učinilo mi se da sam na koncertu nekog svjetskog kantautora poput Neila Younga ili Boba Dylana jer taj djedica je rasturao svoje hitove o ljubavi i sexu, a publika ih je pjevala s ogromnim žarom. Bilo je pedesetak ljudi u klubu koji je duguljastog oblika, s pozornicom  na jednoj, a šankom na drugoj strani. Dok je Željko svirao, nitko nije bio na šanku, svi su bili kod pozornice i fanatično pjevali.

Tutunović je završio svoj nastup praćen glasnim aplauzom i uzvicima  Hoćemo još“. Bio je red na mene, a ja sam nanjušio da bi ovo moglo biti još jedno dobro rastjerivanje jer poslije lokalnog Willija Nelsona teško da je bilo interesa za mene.

Popeo sam se na stage i otvorio večer s Busom iz pakla. Većina ljudi je za vrijeme te pjesme odlutala od pozornice do šanka. Na kraju druge pjesme Rađanje vanzemaljca bilo je desetak ljudi pred pozornicom, a tijekom treće pjesme Mrtva krava ostalo je četvero ljudi u publici. Jedan momak s djevojkom i dvije prijateljice. Međutim, njih četvero koji su ostali, bili su najbolja publika na svijetu. Glasno su pljeskali i nakon svake pjesme vikali Ajmo Miki! Ne daj se Miki!“

Na šestoj pjesmi Muzika je dosadna, u kojoj mlataram kartonskim palicama po klavijaturama, nakon samo petnaestak minuta nastupa, netko mi je pričao s leđa, stavio ruku na rame i romantično mi šapnuo na uho: Dosta je bilo dečko, prekidaj“. Okrenuo sam se i ugledao zlog hipsterskog DJ-a i njegovog DJ bradatog pomoćnika kako me strogo gledaju. Pitao sam ih u čemu je problem. Rekli su mi da sam rastjerao publiku i da će oni preuzeti pozornicu dok još ima ljudi u klubu. Ja sam im rekao da mogu biti ponosni što sam u njihovom klubu rastjerao publiku jer to im je znak da nabave novu, bolju i zabavniju publiku.

Doslovno su me izbacili s pozornice zajedno s mojom gitarom i klavijaturama. Moji vjerni fanovi vikali su Pustite ga!“ no to baš i nije imalo utjecaja na zle DJ-eve. Priključili su se na struju i počeli puštati hitove novog vala. U trenutku je cijeli šank došao do plesnog podija ispred pozornice. Svi oni ljudi koje sam uspješno rastjerao, vratili su natrag brzinom svjetlosti.

Zli DJ je uživao na pozornici, publika je plesala, klub je bio pun. Ja sam ljude uspješno rastjerao, a on ih je vratio. Spremio sam stvari i izašao iz kluba. Na izlazu je bio redar koji me zaustavio da mi kaže koliko sam i njemu bio loš. To me nije pokolebalo u mojoj praksi rastjerivanja. Ovaj put su mene potjerali, ali s pogledom u budućnost spremao sam nove planove i taktike rastjerivanja publike. Pokupio sam se doma jer me ujutro čekao vlak za Beograd i hrpa nove publike koju tek treba rastjerati.

Miki Solus

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame