Aktualno autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM mediji POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA Zabava

Šljaka mladog proletera, vol. 7: Šljaka i izlasci kao Hitler i pacifizam

Čekajući početak prvog radnog dana, pio sam kavu u sedam ujutro i pritom mi je Messenger zvonio da sam dobio poruku.

„Što zaboga ti radiš budan u sedam ujutro“, glasio je tekst začuđenog mi prijatelja koji je za jednu drugu tvrtku šljakao već dva mjeseca u smjeni koja mu je počinjala u šest sati ujutro.

„Pa netko mora i raditi“, odvratio sam mu sa šašavim emotikonom :P.

Dogovorili smo se naći na kojoj cugi što prije jer su ga jako zanimala iskustva dežurnog neradnika i kafanskog socijalističkog teoretičara u „stvarnome svijetu odraslih“.

Našli smo se na pivi jednog vikenda i prepričavali si radne dane, kakva je ekipa i naravno, koliko smo premoreni kada nam završi dan. Ja u svome skladištu, a on u svome čišćenju WC-a. Nijedan ni drugi nismo uživali slušajući jadikovke onog drugog, niti smo na kraju svega postali pametniji. Ali hajde, barem smo se opustili uz pivu, dvije, dobro, da ne brojim sad, nije ni bitno. Nešto drugo je ovdje zanimljivo. Odnosno, krajnje dosadno, ali to je i poanta.

Već sam navikao biti budan od jutra do sutra i u to ugurati fakultet, hobije, izlaske i slično. Kada bi mi netko rekao da ne može kasnije van jer je preumoran od posla, smatrao bi ga ili neorganiziranim ili lijenim. Međutim, radeći u skladištu, karma me fino išamarala.

Osmosatno radno vrijeme tijekom vrelih ljetnih praznika, znači propuštanje cijele hrpe izlazaka. Ipak, bez ikakvog žaljenja. Naprosto, bilo je nemoguće da se u tim izlascima dogodi bilo što važno što bi opravdalo odlazak. Sve se to moglo odgoditi na idući mjesec. Dva tri puta sam izašao preko tjedna, a ostalo sve preko vikenda. No, barem ubuduće više neću srati ljudima koji će mi tvrditi da su preumorni zbog posla. Tako je to, kada se ozbiljno baviš nečim. Možda bi se s vremenom naviknuo, ali sumnjam. Posebice kada šljakate na poslu koji ne volite i ne zadovoljava vaše ambicije. Čista smrt. Srećom pa sam u rujnu sve nadoknadio i uživao u mjesec dana odmora prije početka fakulteta.

S obzirom na tematiku i dinamičnost teksta, standardno upozorenje ovaj puta dolazi u maloj izmjeni: Događaji opisani u ovome feljtonu su izmišljeni ili preuveličani u odnosu na stvarne događaje. Također, GARANTIRAM da NEĆE biti zanimljivo. Samo se nadam da će urednik ovu obavijest staviti na kraj teksta, što je možda malo nepošteno prema čitatelju, ali čisto da barem netko možda izgura do kraja ovog nastavka.

Ivor Kruljac

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame