Aktualno autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA Zabava

Šljaka mladog proletera, vol 8.: Ništa skladište, samo novinarstvo

Kažu kako „sve što je lijepo kratko traje“. Valjda sam zato imao dojam da je osmi mjesec trajao godinama. Užitak zadnjeg radnog dana ne može se opisati riječima. Sama pomisao na duga spavanja, ispijanja kavi, gubljenju vremena na internetu i izlaska s prijateljima mamila mi je neopisiv osmijeh na lice. Zbilja sam počeo više cijeniti slobodno vrijeme.

-Dolaziš li na zimu raditi? – upita me kolega pretpostavljajući kako ću tada ponovno imati slobodnog vremena.

-Ne – odvratim pokušavajući prikriti posprdni smiješak.

Kad se sve zbroji, rad u skladištu je bilo zanimljivo iskustvo, ali ga ipak ne bi želio ponoviti. Barem ne tako skoro. Bilo je smiješnih, zabavnih, poučnih, ali isto tako i krajnje frustrirajućih i dosadnih situacija. Premda je listanje novčanica bilo lijepo, kad se sjetiš da se ona može zaraditi i na druge načine, malo splasne radost. Da se prisjetim početka ovog feljtona, rezolutno zaključujem kako je cilj ostvaren. Mladi proleter koji nije s doduše s Filozofskog, ali studira na srodnom Fakultetu, spoznao je što znači i fizički rad i naručivanje pola bijelog s parizerom nakon istog. Naravno, nisam popio svu pamet svijeta u tih mjesec dana, ali to je isto kao i kada mjesec dana ležite u bolnici. Dobili ste neke spoznaje kako je biti tamo, ali daleko da znate sve o bolnici. No, ipak vam je i to malo znanja dovoljno da zaključite kako se tamo ne želite zadržati. I ono još važnije, neka mi je samo mjesec dana radnog staža, dovoljno je (ma i previše) da legitimno mogu donijeti vrlo radikalnu odluku u životu koja se tiče moje daljnje društvene participacije.

Društvena participacija je nesumnjivo važna funkcionalno, ali moram naglasiti i moralnu dimenziju. Svatko je od nas obvezan uzvratiti društvu (koliko god nesavršeno i puno mana bilo) što se u njemu rodilo i što nas je društvo štitilo od prirodnih zakona koji bi neke od nas možda već odavno pokosili. Jedini način na koji možemo uzvratiti ovu uslugu je ako postanemo dio društva i izvršavamo svoju dužnost određenu našim zaposlenjem. Međutim, valja spomenuti kako nitko od nas nije odabrao potpisati kako su to nazvali Hobbes ili Locke društveni ugovor i roditi se u društvu. Nekome od nas bi možda bilo draže da se rodio u prirodi pa ako pogine nakon tri dana, neka. Baš zato što nismo odabrali biti dio društva, ali nam opet svako društvo, čak i u svojoj najgoroj mogućoj formi radi uslugu izbavljenja od prirodnog stanja, najbolji kompromis je da mu uzvratimo, ali na način koji se nama najviše sviđa.

Studiram novinarstvo, pišem i trudim se uspjeti u onome što volim. Prema tome, sve je vrlo jasno. Novinarstvo iako je u mnogim aspektima nesavršeno, ipak je važna djelatnost za funkcioniranje društva, a s obzirom na to da me osobno veseli, korektnim novinarenjem se želim odužiti društvu. I to je jedina ponuda koju ovo društvo može prihvatiti od mene. Neka uzme ili ostavi Neću biti ni skladištar, ni konobar, ni policajac ni vojnik ni kemičar, ni liječnik niti bilo što drugo. Samo novinar. A što ako ipak ne budem novinar jer ovo društvo već ima previše novinara? Eh jebiga, najradije bi onda bio teret društvu, ali osobno ne bi to mogao podnijeti, pa bi jednostavno otišao u Irsku. Barem to danas nije problem. I da, tamo bi radio kao skladištar ili bilo što drugo što mi kažu. Razlog je jednostavan, u to društvo bi ušao svojevoljno i potpuno svjestan pa prema tome postavljanje uvjeta kao u rodnome hrvatskom društvu ne dolazi u obzir.

No, ako mi u Hrvatskoj teta na burzi kaže da za novinare nema posla i predloži mi posluživanje Europljana ili čišćenje prašine, ljubazno ću zatražiti šifru Wi-Fi-a i prepustiti riječ Picksiebnerima s kojima zaključujem ovaj osmi i finalni nastavak „Šljake mladog proletera“ (svaka vam čast ako ste pročitali sve nastavke).

Ivor Kruljac

Kao i uvijek do sada, događaji u ovome feljtonu su izmišljeni ili preuveličani u odnosu na stvarne događaje, ali pri gornjem zaključku stojim i ponosno ga potpisujem.

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame