Aktualno Glazba inmediasres Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Chui: “Chui ovu glazbu” – jazz koji briše granice vremena i prostora

Chuijeva glazba, da parafraziram naslov ovog dvostrukog albuma, na hrvatskoj sceni nema srodnika, gotovo ni konkurencije, zbog čega redovno imam dojam da se Toni Starešinić i ekipa nadmeću sami sa sobom, podižući letvicu kvalitete i imaginacije svakom novom suradnjom ili albumom. U tom kontekstu, udruživanje snaga s Jazz orkestrom HRT-a u činilo se ne samo logičnim, nego i neizbježnim „korakom dalje“.

Te dvije večeri u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti Chui su svoju glazbu kao nikada prije učinili bezvremenskom i sasvim izbrisali granice između big banda, jazz tradicije, ambijentalne elektronike i blago psihodeličnog rocka, nakratko pretvorivši i glazbenike u orkestru u punopravne članove svog sastava. Drugim riječima, neupućenima stvarno ne bismo mogli zamjeriti ako bi pomislili da su „Hypnodrome“, „Third Sun From The Stone“ ili „Chui Is Here To Stay“ i u originalu djela pisana za orkestar, za što zasluge vrijedi pripisati i autorima aranžmana Josephu Kaplowitzu, Andreasu Marinelliju i Luki Žužiću.

Prvi disk, na kojem se bend donekle povukao u pozadinu pa glavne teme spomenutih kompozicija tek povremeno izranjaju na površinu, nešto je bliži klasičnijim jazz i big band izričajima zbog čega u sjećanje doziva čak i radove Dukea Ellingtona, Glenna Millera i najvećih potpisnika filmske glazbe poput Lala Schifrina i Ennia Morriconea.

Jedanaest minuta i 36 sekundi „Puncha“ sadrži i dovoljno tradicije i svemirskih improvizacija da je proglasimo svojevrsnim mostom između diskova i idealnim uvodom u veličanstvenu završnicu albuma u kojoj je Chui u potpunosti „zavladao“ orkestrom i izveo vjerojatno ultimativne verzije „Bedtime Storyja“ i apsolutnog vrhunca ovog materijala, fenomenalne „Will I Ever See You“. Spomenuta skladba počinje akustičnom gitarom kao stvorenom da isprati revolveraški dvoboj iz nekog starog vesterna, prije nego što preraste u napumpani složenac acid jazza i „sintesajzerskih simfonija“ na tragu Jean-Michela Jarrea i Tangerine Dreama.

Kao bonus je ubačena i jedina vokalna stvar grupe „Tebi putujem“, s iznimnim gostovanjem Josipe Lisac, koja na ovom albumu ipak pomalo strši premda se radi o pjesmi za koju je stvarno teško povjerovati da dolazi iz Hrvatske. Baš kao i sam Chui. (Vedran Harča)

10/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame