autorski tekstovi knjige KOLUMNIZAM POP COOLTURA

Nebuloze: Besplatna digitalna publikacija našla je put do javnosti

Prošlo je šest mjeseci otkako sam objavio zbirku pjesama „Nebuloze“. Da podsjetim, objavljena je kao besplatna digitalna publikacija na stranici Issuu.com. Glavni motiv je bio što sam želio objaviti nešto iz čega je nemoguće ili malo vjerojatno izvući profit, bez da išta ulažem financijski kao u klasičnom samoizdavaštvu. Tim sam povodom napisao i tekst, koji nastoji argumentirati prednosti ovakvog izdavaštva u suvremenoj krizi koja je zahvatila domaće (naročito nove) pisce. Jesu li ti argumenti dovoljno uvjerljivi, zaključite sami nakon čitanja. Međutim, nešto drugo je ostalo pod upitnikom: Mogu li ovakve publikacije i njihovi autori dobiti isti tretman kao i autori klasično objavljenih djela? Za one kojima se ne da čitati cijeli tekst evo ovdje i u naslovu odmah mogu reći da mogu i time zaključujem dilemu oko vrijednosti objavljivanja internetskih zbirki pjesama. E sad, vi koje zanima kako i zašto, nastavite dalje s čitanjem.

                                                                                Širio sam ja, širili su i drugi
Promocija je započela zahvaljujući udruzi Art Lab koja je prva podijelila link na publikaciju, a nastavila se preko portala „Književnost Uživo“ nekoliko dana poslije izdavanja. Surađujući s njima još od početka godine, nastavio sam suradnju objavljivanjem pjesama iz zbirke s linkom na cjelokupno djelo. U to se vrijeme još održavalo i sad već tradicionalno državno prvenstvo u slam poeziji. Jedan od najavljenih gostiju izvan natjecanja bio je i Milan Mijatović, slam pjesnik iz Srbije i predsjednik udruge Poezin koja se bavi promocijom suvremene i slam poezije. Upoznao sam se s Mijatovićem nakon prvog kruga nastupa (u kojem sam od njih 14 završio na devetom ili desetom mjestu, nisam siguran), preko kolega iz udruge DADAnti koji su također svojim društvenim mrežama širili link na moju zbirku. Poezin je također prenio glas o zbirci, ali pritom su objavili zbirku i na svojoj web stranici u E-biblioteci (mogli bi reći kao neko drugo izdanje). Sve je isto, ali njihova verzija ima opciju za print i download čime su riješili stvari koje bi na Issuu-u trebao plaćati 19 dolara mjesečno. Još jedno veliko iznenađenje priuštili su mi dvije kolegice: Tina Ozmec Ban, kolegica po studiju novinarstva i Maja Sabljak, kolegica po pjesničkom izričaju. Tina je u to vrijeme pisala za tjednik „Zagrebački list“ i nakon jedne objave na „Književnost Uživo“, pitala me za intervju iz kojega je napisala portret o meni kao novom licu na slam i pjesničkoj sceni. Maju sam upoznao na PAMELI, manifestaciji udruge Ocean znanja, gdje pjesnici recitiraju svoje pjesme uz pratnju melodije koju skladaju dečki iz benda „The A!“. S obzirom na tu suradnju, kao menadžerica društvenih mreža udruge, pitala me može li objaviti da sam izdao zbirku na što sam rado pristao.

Jedno od srpanjskih izdanja Zagrebačkog lista

                                                                   

              Fora su predstavljanja, ali ne volim solirat
Dakle, pošlo mi je za rukom razglasiti zbirku. A što je s javnim nastupima? Već dva tjedna nakon izdavanja, dogovorio sam s Robertom Roklicerom predstavljanje zbirke na kultnoj tribini Jutro Poezije u koju zalazim nešto više od godinu dana. Bilo je nekih dvadesetak ljudi, što standardne ekipe koja se tamo okuplja svaki vikend kako bi poslušala glavnog gosta i u drugom krugu demonstrirala vlastito pjesničko umijeće, a što jadnih ljudi koji su iz prijateljstva prema meni došli na promociju. Iako su već svi znali što otprilike očekivati, možda je uvodna „Nebuloze“ ipak bila malo preveliki šok. Doduše, nenaviknut na potpuno samostalni nastup, puno sam frfljao i brzao, pa samim time taj nastup nije baš najveći uspjeh mog života. Ali unatoč tome, Jutro je barem imalo program, a čak su i neke pjesme ipak ostale u sjećanju okupljenih koji su došli i uputili pokoju čestitku i pohvalu. Na kraju dana, ipak je najbitnije da se prenese poruka.
Drugo predstavljanje „Nebuloza“ bilo je u Sisku negdje u desetom mjesecu. Siniša Matasović, kolega i prijatelj, ugostio je mene i malu ekipu iz Zagreba među kojima se ističu fenomenalni pjesnici poput Žarka Jovanovskog i Matka Bakovića. Siniša je voditelj tribine Stihovnica Siska i bilo mi je iznimno drago zbog ukazane prilike. Publika je bila manja, okupilo se nekih desetak ljudi. Iako sam ih prvi puta u životu sreo, bili su izrazito topli i prijateljski. S obzirom na ugođaj, ali i nekoliko piva koje sam popio s voditeljem i zagrebačkom škvadrom na ručku prije nastupa, bio sam puno opušteniji. Uz to, koncept se od Jutra Poezije razlikuje i prema konceptu koje nije samo čisto recitiranje, već i razgovor s autorom kao i uključivanje publike. U tom formatu Siniša se pokazao kao izvrstan moderator. Recitacija mi je išla puno bolje, iako sam i dalje s nostalgijom zamišljao slamerske nastupe gdje dođeš do predaha između pjesama dok drugi čitaju, a što nedvojbeno djeluje i publici manje monotono. Ali bilo je i ovako super.
Što se tiče knjižnica, pokušao sam srediti predstavljanje u Novom Zagrebu, ali u mailu su mi naveli kako im je raspored programa popunjen mjesecima unaprijed. Ipak, nije to ništa novo za samoizdavače. Katkad uspiješ, katkad ne uspiješ, a možda me se i sjete kad im se oslobodi program, tko zna. U međuvremenu su se uz neke obveze zaredali nastupi gdje nisam predstavljao zbirku, ali u kojima sam i više uživao nastupajući s vrlo dragim kolegama i prijateljima. I ipak sam uvijek mogao spomenuti da imam zbirku na internetu onima koje je zanimalo.

S čitanja u Sisku. Izvor: Facebook

                                                                 

                       

 

 

 

 

 

 

 Stručne recenzije i čitateljska razmišljanja

Uz ta dva predstavljanja i promociju preko interneta, izašle su i dvije recenzije koje najbolje prikazuju oprečne reakcije publike. Tako je Luka Kordić na svome blogu pisao o zbirci pritom se osvrnuvši na pozadinu mrskosti domaćih pjesnika prema rimi (a bez nje ili kakve druge vezanosti stiha meni osobno nema poezije, jer slobodni stih mi nije niti zanimljiv niti izazovan). Izrazio mi je podršku, ali i ustvrdio kako sam u nekim pjesmama zbog prizemnih i šovinističkih trenutaka degutantan.
„Ivor je u zbirku ubacio šaku pjesama za koje se ne mogu odlučiti spadaju li pod glupaviji vid hip-hop estetike ili su istrošena krležijanska skatologija. I jedno i drugo je u najmanju ruku zamorno i odbija publiku kakvu bi njegovi prezentabilniji radovi privukli“, mišljenja je Kordić pitajući se hoću li se razviti u smjeru „vještog pjesnika s perspektivom ili u prigorsko-posavsku varijantu hrvatskog primitivca“. Trenutno sam još uvijek u fazi razmišljanja, možda ću baciti i kovanicu.
S druge strane, Siniša Matasović je također napisao recenziju objavljenu na portalima Časopis Kvaka i Metafora.hr. Ustvrdio je kako je što zbog naziva, što zbog upoznatosti s mojim inzistiranjem za korištenjem rime pristupio zbirci s određenom zadrškom i predrasudom. Pa ipak, čitajući zbirku, svoje je zadrške odbacio.
„Njegova poezija protkana je decentnom dozom filozofičnosti i duhovitosti s vrijednim primjesama sarkazma i ironije. Ta filozofičnost nikada ne prelazi granicu dobrog ukusa i ne remeti poetsku kralježnicu pjesama. Duhovitost je prisutna praktički u cijeloj zbirci, također na dopadljiv i nenametljiv, gotovo latentan način. Sarkazam i ironija pojavljuju se povremeno i lišeni su pretenzija“, smatra Matasović napominjući razlike između dominantne struje mladih pjesnika i mene. Ipak, iako ne zamjera rimu, napominje kako bi s manjim fokusom na nju postigao bolji ritam poezije.

„Ovako stječemo dojam da u pojedinim pjesmama, inzistirajući na rimi, gubi na ritmu i ležernoj protočnosti stiha“, zaključuje Matasović. Iako moram priznati da me to ne motivira da se ozbiljnije posvetim protočnosti stiha nauštrb rime, nije isključeno da ipak neću napraviti neke promjene po tom pitanju. Nikad ne reci nikad.
Kordić i Matasović su stručnjaci i akteri pjesničke scene, ali kako reagiraju čitatelji koji su laici, ali za koje bi ipak primarno trebali pisati? Sudeći prema komentarima ispod objavljenih recenzija, jednako podijeljeno. Neki smatraju da imam potencijala, nekima je drago da netko koristi rimu jer im slobodni stih nije zanimljiv, a neki se slažu i da sam degutantan te su zatvorili zbirku nakon drugog stiha o drkanju (da su se još malo strpjeli došli bi i do stiha „jebiga“ pri kraju prve pjesme, što je po mom skromnom mišljenju bolje od masturbacije, ali eto). Ipak, najviše su me obradovale pozitivne reakcije prijatelja i ljudi koji inače nisu vični ljubitelji poezije ali im se moja svidjela. Ako me netko i nije s guštom čitao, nije samnom ni komunicirao, ali neki ljudi su osjetili potrebu u privatnim porukama mi reći da im se sviđaju pjesme. Posebno su mi se u takvim porukama  istaknula dva mišljenja: jedno koje tvrdi da su mi pjesme super za pjevušenje i drugo koje kaže da bi mi dobro išlo pisanje glazbenih pjesama. Zanimljiva ideja, ali kako osobno nemam glazbenog talenta, ostaje mi eventualno jedino čekati nekog glazbenika koji je dovoljno lud za suradnju sa mnom.
                                                                         

                                                                 Naklada: 457 i može samo rasti
U trenutku zaključivanja ovoga članka „Nebuloze“ su na Issuu.com dosegle čitanost od 457 ljudi. S obzirom na to da inače naklade poezije idu do nekih 450 primjeraka knjige, nije nimalo loše. Za Poezin ne znam jer mi je na upit o tim podacima Mijatović rekao kako ne vode statistiku na stranici. U svakom slučaju, zbirka se itekako uspjela probiti do ljudi. Ipak, kao što možete zaključiti, više je to stvar mojih osobnih poznanstava s pjesničkom scenom. Srećom, nisam se rodio s time, već sam vlastitim angažmanom i entuzijazmom našao svoje mjesto na njoj (na nečiju radost ili žalost). Tako da i vi već sutra možete ako želite predstavljati svoj pjesnički rad okušati se na brojnim pjesničkim tribinama i večerima ili na književnim portalima ako ste sramežljivi za javne nastupe (dobro da ovo pišem u vrijeme nove godine i planiranja velikih životnih prekretnica zar ne?). I onda kada samoizdavački poželite razdijeliti svoj opus po pojedinim naslovima, a nemate ili ne želite trošiti novac, toplo preporučujem digitalnu publikaciju. Toliko toplo da već radim i na novom naslovu, ali vidjet ću kada ću naći volje za završetak tog projekta. U svakom slučaju neću pisati tekst o tome. Što se mene tiče, dilema o objavljivanju internetskih zbirki pjesama je zaključena.

Ivor Kruljac

 

Ivor Kruljac

Ivor Kruljac

Novinar, publicist i književnik. U slobodno vrijeme voli studirati.

Komentari

Reklame