Aktualno izložbe knjige POP COOLTURA showbiz Zabava

Kult Texa Villera: Priča o ‘Dolini Terora’ – besmrtnom remek djelu crtača ‘Alana Forda’

5. veljače navršit će se 22 godine otkad nas je napustio Roberto Raviola poznatiji pod pseudonimom Magnus. Iako se na ovim prostorima njegovo ime veže isključivo uz Alan Forda zanimljiv je podatak da velik broj ljudi ne zna za Magnusovo životno djelo koje je završio mjesec dana prije smrti.

Strip koji je zbog želje za perfekcijom crtao sedam godina. Strip zbog kojeg mu je izdavačka kuća Bonelli plaćala milijun lira po stranici i strip koji sa svoje 224 table predstavlja jedan od najintrigantnijih poduhvata u cjelokupnoj povijesti devete umjetnosti.
Njegovo ime je Dolina Terora (La valle del terrore).

RIJEČ DVIJE O TEX VILLERU

Iako kod nas nikad nije postigao neki osobit uspjeh Tex Viller je u rodnoj Italiji jedan od najpopularnijih i najdugovječnijih strip junaka i uživa kultni status. S druge strane, neuspjehu na ovim prostorima dosta je kumovala šlampava izdavačka politika novosadskog ‘Dnevnika’ tako da su epizode objavljivane bez nekog reda, preskakale se, kidale …Texa su daleke 1948. kreirali Gianluigi Bonelli i Aurelio Gallepini, a njegov je izgled inspiriran likom američkog glumca Gary Coopera. Ispočetka nije postizao osobit uspjeh no polovicom šezdesetih, zahvaljujući Sergiu Leoneu i njegovim spaghetti westernima doseže zvjezdani status i postaje najpopularniji i najtiražniji talijanski strip. Urbana legenda kaže da je Magnus, iako je već odavno uživao status stripovske legende te radu na Texu prišao sa nevjerojatnim strahopoštovanjem.
”Mogu se samo nakloniti pred radom autora koji su ovdje bili prije mene. Crtanje Texa jest zadatak od kojeg drhte ruke …” – govorio je.

RAD NA DOLINI TERORA

Sama scenarij (autor Claudio Nizzi) o krvoločnoj sekti Azijata koji siju smrt u doba kalifornijske zlatne groznice možda i ne spada u vrhunce serijala, ali Magnusov crtež je ono što doslovno ostavlja bez daha. Koliku je pažnju posvetio detaljima najbolje svjedoči to što se npr. kazaljke na satu u prostoriji gdje se radnja odigrava mijenjaju u realnom vremenu, a igre sunca i sjene strogo prate doba dana.
– Opsesivno sam proučavao svaki predmet, svaki okoliš, svaki krajolik te sam se čak preselio u planine, jer gore mi se, za razliku od grada, činilo lakšim, promatrajući kamen, rijeku i drveće uroniti u ugođaj priče smještene na Divljem zapadu – govorio je Magnus i to njegovo višegodišnje preseljenje u planine uistinu najbolje svjedoči koliko li je to kreativno ludilo morao biti. Kuće su crtane ciglu po ciglu, a drveće i šume list po list. Na nekim se kadrovima uistinu vidi da su crtani danima.

Negdje na pola posla Bonelli mu je isplatio kompletan honorar kako bi bio siguran da će Magnus posao izgurati do kraja. Probijanje svih mogućih rokova izdavača je naprosto izluđivalo.  Pregovori Magnusa i Bonellija počeli su u proljeće 1988. Strip je dovršen u siječnju 1996. mjesec dana prije Magnusove smrti, a svjetlo dana ugledao je te iste godine. Stotine tisuća obožavatelja ostali su bez teksta. Koliko je oduševljenje ovim izdanjem zavladalo najbolje svjedoči primjer talijanskog izdavača ‘Alessandro editore’. Objavili su dva posebna izdanja ‘Doline’. Portfolio u nakladi od 210 primjeraka i luksuzno A3 izdanje u nakladi od 825 primjeraka. Prodavali su se po cijeni od 150 eura i rasprodani su za tjedan dana. Danas vrijede barem trostruko.

A ono što me je u cijeloj priči o Magnusovom Texu možda i najviše impresioniralo svakako je knjiga AL SERVIZIO DELL EROE (U službi junaka).
Knjiga koja opisuje rad na stripu – prepuna crteža, skica, intervjua, analiza kao svojevrsni ‘the making of’ jednog remek djela devete umjetnosti.
Nevjerojatno.

 

Igor Jelovčić

Komentari

Reklame