Glazba Interview POP COOLTURA

Side Project: Hrvatski mediji se vole fokusirati na ljude s estrade koji su bili “relevantni” prije 15, 20 godina

Uz novi video spot i glazbene angažmane popričali smo s mladom zagrebačkom skupinom Side Project, o njihovim novim glazbenim angažmanima, razmišljanjima i “Liquidu”.

* Je li ime ujedno i objašnjenje modela rada benda? Side Project je samo postrani za bavljenje glazbom ili “pravi” bend?
Nikako, Side Project je započeo kao side project Lukinom bivšem bendu, ali vrlo brzo se pretvorio u puno više od toga. Ovo je projekt u kojeg ulažemo najviše vremena, novca i sebe. Sve što radimo u životu nekako radimo baš zbog benda. Glazba nam je jako velika ljubav, zato smo ju i pretvorili u glavni projekt.

* Ispričajte nam nešto o svom bendu i stilu i mjestu na domaćoj glazbenoj sceni?
Teško nam je zapravo naći se na sceni, jer smo dio underground indie scene, ali smatramo da radimo više nekakav pop. S druge strane, nema nam više smisla žanrovski se određivati i tražiti određeno mjesto na sceni kad smo dosta svestrani što se žanrova tiče, u našim pjesmama se može čuti miks svega i svačega. Ni sami više ne znamo u koji bismo se koš strpali, ali se time ne zamaramo.
* Da li na domaćoj sceni ima mjesta za bend koji zvuči poput vas i obraća se više publici u inozemstvu…kakva su vaša iskustva? 
Na sceni ima mjesta za gotovo svakoga tko imalo zna što radi, međutim dobiti nekakav coverage od većih medija za nezavisne izvođače je gotovo pa nemoguće. Generalno, hrvatski mediji se vole fokusirati na ljude s estrade koji su bili “relevantni” prije 15, 20 godina. Ako se ipak i radi o nekom novom, to je često vrlo nekvalitetna glazba koja kaska za inozemnom scenom 5 godina. Takvi izvođači dobiju najviše medijskog prostora i to je problem za underground scenu. No dobro je to što se mi svi nekako držimo razno raznih portala koji su uvijek voljni pisati o nezavisnim izvođačima.
* Nastupi uživo? Koliko često svirate i je li mladom bendu kod nas teško osim u Zagrebu naći mjesta za nastupe?
U zadnjih godinu i nešto sitno nismo puno svirali jer smo dugo pripremali album i nekako smo se fokusirali na promociju u Tvornici Kulture pa nam je bilo prirodno malo smanjiti koncerte i baciti se na uvježbavanje novih pjesama s bendom.  Nije teško naći mjesta za nastupe, ali ima ih malo, to je činjenica. U manjim gradovima diljem Hrvatske nema baš dovoljno interesa za takve stvari pa nema ni klubova.

* Gdje ste se upoznali i kako je krenula suradnja uopće? 
Upoznali smo se u srednjoj školi, igrom slučaja smo zapjevali zajedno i shvatili da bismo mogli nešto imati od toga. Ubrzo smo počeli snimati obrade svega i svačega, ali kad smo shvatili da smo sposobni za pisanje autorske glazbe i teksta, skroz smo se bacili u to. I eto nas danas ovdje, s već dva albuma vani, a toliko smo produktivni da se otkad smo završili s radom na drugom albumu, nakupilo dovoljno materijala za još jedan. Ne gubimo inspiraciju i puno radimo na glazbi.
* Puno polažete značaja video prezentaciji pa nam malo recite o suradnji s redateljem Filkovićem, je li on vaš kućn autor ili radite i s drugim ljudima?
Trenutno radimo samo s Filipom Filkovićem i Renatom Lučić iz vrlo jednostavnog razloga. Oni su jedini u Hrvatskoj koji naše vizije, razmišljanja i planove mogu provesti bez da ih unište. Philatz i Renata jako su kreativni i talentirani ljudi i cijenimo sve na čemu rade. Osim toga jako su otvoreni za bilo kakve ideje, dobro su upoznati sa svjetskom scenom što se tiče spotova i svojim idejama i produkcijom ne kaskaju za ostatkom svijeta kao dobrih 95% redatelja spotova u Hrvatskoj. Mi tu u Hrvatskoj generalno volimo kaskati za ostatkom svijeta i to nikako da se promijeni. Spotovi su nama kao bendu dosta bitni jer i sami uživamo u dobrim spotovima drugih izvođača. Ima nešto jako lijepo u tome kada se vizuali uspiju stopiti s glazbom. Osim toga, nama je glazba oduvijek bila vrlo vizualna stvar, koliko god to čudno zvučalo. Zato nam je stalo i do spotova i do mode i do dobrih fotografija.
* Recite nam nešto o najnovijem spotu i pjesmi “Liquid”. Osamdesete su vam velika inspiracija zar ne?
Osamdesete su nekako razdoblje o kojem smo najviše slušali kao klinci jer su nam roditelji tada bili mladi i ludi. Uvijek nas je fascinirala ta estetika koja je išla iz krajnosti u krajnost. Nikad prije i nikad poslije nije bilo toliko uzoraka, toliko boja, sve je bilo veliko i glasno. Osamdesete su sveprisutne u svakom dijelu naših života danas općenito. Globalno se umjetnici, što glazbenici što modni dizajneri i ostalo, inspiriraju osamdesetima već dosta dugo. Međutim, tu u igru dolaze i rane devedesete koje su bile kao toned down verzija osamdesetih. Generalno nam se ta neka retro estetika dosta sviđa pa smo odlučili pokušati prenijeti to u video na neki moderniji način.

* Koje su vam teme najčešća inspiracija?
Najčešće pričamo ili o ljubavi ili o stvarima koje nas muče trenutno. Čak i o stvarima koje su nas mučile prije. Glazba nam je nekakav outlet za emocije, kao i, pretpostavljam, svakom glazbeniku pa je logično da najviše pišemo o nekim težim životnim situacijama.
* Koji su vam izvođači najveći glazbeni uzori? Depeche Mode?
Veliki smo fanovi Depeche Modea, međutim nikad ih nismo vidjeli kao uzore. Ljudi nas vole uspoređivati s njima jer Luka ponekad zazvuči kao Dave, ali nisu nešto previše utjecali na naš zvuk, bar ne svjesno. Nemamo neke određene uzore, ne postoje izvođači za koje mislimo “e, želimo biti kao oni!”. Volimo i cijenimo hrpu izvođača, ali nekako se više dogodi da određeni izvođač utječe na način da nas njihova emocija inspirira za neku pjesmu. Nerijetko se dogodi da čujemo motiv, njime se inspiriramo, ali kroz vrijeme, kako radimo na pjesmi, to nema veze s onim kako je počelo. Izvođači koji nas najviše inspiriraju na taj način uvijek će biti umjetnici tipa Lady Gaga, Jamie XX, Phantogram, iamamiwhoami i drugi. Nije nam bitno da hvatamo određeni sound nekog drugog izvođača, uvijek smo više pod utjecajem tuđe karizme i načina na koji se predstavljaju ostatku svijeta.
* Koje vam je cilj u bavljenju glazbom najviše?
Radimo glazbu pokušavajući doći do što više slušatelja jer to što radimo volimo podijeliti sa Zagrebom, Hrvatskom, regijom i, nadamo se, jednog dana sa svijetom. Mogli bismo reći i da bismo voljeli živjeti od glazbe u financijskom smislu, no i ovako živimo od glazbe jer je to ono što nas psihički hrani i gura dalje. Cilj nam je ne odustati.
Ivan Perić

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame