autorski tekstovi inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM showbiz Zabava

Cigani lete u nebo: Bespuća hrvatske političke neozbiljnosti

Poslovična je koordiniranost hrvatske vanjske politike, osobito dok je prema trenutno važećem Ustavu sukreiraju premijer Plenković i predsjednica Kolinda Grabar- Kitarović.

Pozove li predsjednica novoizabranog starog predsjednika Putina da nas posjeti, ne treba biti ništa čudno ako premijer za svega par dana odluči opozvati vjerodajnicu jednom ruskom diplomatu, kako bi pokazao solidarnost s Velikom Britanijom zbog slučaja trovanja bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripala.

U tom posjetu predsjednica, čini se, ne vidi nikakav problem, a netko se dodatno potrudio da se Vladimir Vladimirovič osjeća kao kod kuće, trujući po većim gradovima nervnim otrovom pse i druge životinje, što odviše ne uznemiruje pročelnika ureda za hitne situacije Pavla Kalinića.

Policija u vezi toga nije poduzela ništa, dok se čekalo nalaze analize otrovne tvari u Zagrebu, budući da u gradiću Osijeku nema odgovarajućeg laboratorija. Kao što vjerojatno ne bi poduzela ni u Rusiji nakon brutalnih ubojstava novinara i drugih protivnika režima. S obzirom na najnoviju instalaciju koju grad Zagreb paralelno s izložbom o Tesli izvodi u Meštrovićevom paviljonu, popularnoj džamiji, očekuje se preimenovanje grada u Sankt Milanburg, a budući da Milanov veliki vezir Hasanbegović s aspiracijama da postane kalif namjesto kalifa nije ultimativno zahtijevao da se u sklopu novog uređenja džamije i okolnih ulica predvidi barem harem s naoružanim eunusima – prekomandiranim kontrolorima ZET-a, sukladno ratifikaciji Istanbulske konvencije o prevenciji nasilja nad ženama, može se reći da smo na kraju dosta dobro prošli.

Pa i kad je riječ o novom zakonu o pobačaju. Modernost se nezaustavljivo probija u Hrvatsku, te će u izradi novog zakona prema preporuci ministra zdravstva Kujundžića sudjelovati i Katolička crkva. Tako bi se izvjesno mogle izbjeći sve zamke opasne ‘rodne ideologije’, a pokazala bi se i ‘kultura dijaloga’, kojoj do sada HDZ nije bio odviše sklon.

Riječ je o svojevrsnoj win-win situaciji: da nema pobačaja, nikada ne bismo znali koliko je HDZ-u bitna ‘kultura dijaloga’, a ni da katolički baždareni ginekolozi imaju savjest. Bar do praga vlastite privatne klinike. Crkva kao tipičan moderator i amortizer tenzija u društvu, oličenje dijaloga i tolerancije, može samo pripomoći u takvim ‘prijeporima’. Crkvu bi se također moglo angažirati kao dionika i kod odlučivanja o nabavi novih aviona iz Izraela, o kojima je poznato da su novi bili u vrijeme dok je Hrvatskom vedrilo i oblačilo Savezno izvršno vijeće Milke Planinc, a tajne službe vodio njen svojevrni parnjak u imenu – Stane Dolanc. Crkva kao pouzdani stručnjak za pitanja neba i krila mogla bi biti dati važan doprinos, osim što je nadaleko poznata po štedljivosti i racionalnosti u korištenju odobrenih joj resursa.

Predsjednica je kao razlog zašto se umjesto posljednjeg krika vojne tehnologije, švedskih Grippena, nabavljaju stare kante F-16 C/D Barak koje se zbog izraelske elektronike može servisirati samo u Izraelu uz vrlo vrijednu suradnju firme našeg ministra obrane Krstičevića, navela “ja bih najradije kupila novi Mercedes, ali onda si ne mogu priuštiti ni hranu ni mnoge druge stvari”. O ovome bi štošta mogao reći svećenik koji doista vozi Mercedes, a smatra da si to može priuštiti jer ima. Obavezno je, također, i da predsjednica prva isproba nove letjelice, jer bismo tako možda dugoročno dosta zaštedjeli na mesu dimljenog lososa. Uvijdjevši ispravnost i logičnost takvog razmišljanja, ozbiljnosti hrvatske države i njenoj kulturi dijaloga odlučio se ove godine priključiti i sam Gospodin Bog, odredivši tako da Uskrs padne baš na prvi travnja.

S obzirom na novootkrivenu vrijednost ‘kulture dijaloga’ i konzultiranja s dionicima u HDZ-u, bilo bi zanimljivo znati i kako tamo odlučuju kojeg će ruskog diplomata potjerati kući. Vuku li slamčice, igraju šijavice, ili odlučuje generator slučajnih brojeva. Diplomatima podijele redne brojeve, a Plenković zamoli Šeksa da zamisli jedan broj. O kojoj god metodi da se radi, nema sumnje da je odluka o solidariziranju donesena imajući u vidu samo interese Hrvatske i važnost solidarnosti s našim partnerima u EU-u, i to osobito s Velikom Britanijom, koja upravo izlazi iz EU-a. Za takav uzvišen cilj vrijedno je staviti na kocku čak i dogovor s Rusijom oko Agrokora. Čovjek se naprosto mora osjećati ponosnim što živi u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se toliko drži do načela i morala, čak i kad to ide na njenu štetu. Na primjer kad je onomad za vrijeme Domvinskog rata odlučeno da se hrvatska putovnica dodijeli ukrajinskom mafijaškom donu Semjonu, zahvaljujući njegovim vrlo vrijednim aktivnostima na polju nabave ruskog oružja za vrijeme embarga. U skladu s tom principijelnošću je, naravno, i odluka da se ona dva poluraspadnuta i neupotrebljiva ruska MIG-a zamijeni izraelskom gvožđurijom, koja će se uspješno nositi s eventualnim izazovima ruske odmazde zbog neprijateljskog čina protjerivanja diplomata. Iako, jasno, mi ne želimo Rusima stvarno biti neprijatelji. Ni u kojem slučaju.

‘Cigančenje’ predsjednice oko troškova i koristi nabave aviona te istovremeno uvlačenje ‘caru’ Putinu u tom se kontekstu može shvatiti možda i kao izraz poštovanja prema bogatoj ruskoj kulturi, recimo prema filmu ‘Cigani lete u nebo’, premda, ruku na srce, više bi smisla imalo nabaviti za par milijardi kuna cigle koje ne bi trebalo uopće servisirati. Riječima predsjednice, “Moramo biti racionalni u toj odluci. Naravno gledati na to da je ta sposobnost održiva za vrijeme koje dolazi, da je ne izgubimo u kratkom vremenu, već da se sagledaju sve njene prednosti, potencijalni nedostaci i da se u tom okviru donese najbolja moguća i najracionalnija odluka za državu.(…) Jer ne možete vi potrošiti novce koje nemate na zrakoplove, a koji vam trebaju za obrazovanje, za socijalna pitanja i za sve ostalo. To je kao obitelj”. Dakako, najracionalnije je da avione servisira firma ministra obrane, kao što je jednako racionalno i opravdano zaposliti brata ministrice kulture na mjestu predsjednika vijeća HAKOM-a, a brata Plenkovićeve žene Maslaća na mjesto pročelnika Odjela za izgradnju i upravljanje projektima u Dubrovniku, kojeg vodi HDZ. U zemlji u kojoj se na znanstvene projekte izdvaja nešto manje nego za potrebe Katoličke crkve, ovo je sasvim prirodno i svi se ključni akteri slažu da je tako jedino ispravno, racionalno i opravdano s obzirom na troškove i koristi, a sposobnost zapošljavanja rođaka u državnoj upravi također je održiva za vrijeme koje dolazi, te je HDZ ne želi izgubiti u kratkom vremenu. “To je kao i obitelj”, rekla je predsjednica.

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame