Aktualno Celebrities Festivali Glazba inmediasres mediji POP COOLTURA showbiz Zabava

Franka Batelić na meti: Tko o čemu Hrvati stručni o plagijatima i kopiranju – klasična navada superpametnog i upućenog naroda

Tko o čemu, Hrvati su stručnjaci u svemu. Ponajviše u nogometu i raspoznavanju plagijata. Bitno je imati mišljenje. Znanje pritom o subjektu i objektima rasprave nije presudno, a kamoli dobrodošlo. Tako će se u nedostatku novih pjesama Parnog Valjka ili Jajinih novih potpisa ili pak hvatanja za Huljićeve suknje, povesti jasna kao dan rasprava koliko je hrvatski predstavnik za ovogodišnju Euroviziju plagijat neke rumunjske stvari, konkretnije nekog Gueza “Ceea ce iubim” s kojom dijeli vrlo vrlo vrlo nalik početak.

Još od vremena prije interneta i prije posuđivanja Mate Došena koji je Danijelu Popoviću izmaštao Đuli od Shakina Stevensa i njegovih kreatora “Oh Julie”, postojalo je nešto što se zove statistička mogućnost korištenja sličnih harmi i melodija.

Plagiranje tj posuđivanje i naslanjanje na isti izvor u prijevodu, potvrdit će vam svaki sudski vještak i arbitražni stručnjak, pitanje je odokativnih i ušatih procjena kad se završi na sudu i vještijih argumentacija od strane odvjetničkih timova koji će gorljivije braniti teze da se nečiji A mol i C dur u ne bitno drugačijem tempu ili harmoniziranju i refrenskoj melodiji ne razlikuju pretjerano od pjesama za koje smo napeli biti sumnjičavi.

Otkad je velikih baza korištenja samplevoa ili generički izrađenih ritmova tim je pojačana mogućnost uzimanja sličnih ritmičkih i melodijskih rješenja koja se koriste iz baza kao već gotove i kupljene matrice. Dakle, kad obje pjesme navode ime autora i tvorca beata i melodijskog rješenja Denisa Mevlja, poznat pod umjetničkim imenom Denzel Beats, dočim je Rumunj možda oko istog vremena koristio istu šprancu za svoju verziju također potpisujući kao producenta Denzel Beatsa tj. Denis Mevlju. I hopla, ode slučaj svima onima koji uspiju pročitati dalje od naslova i potrebe za skandalima.

A jalni Hrvati će nastaviti drobiti i srati i baljezgati o nečemu o čemu nemaju pojma ali imaju dojma, a taj je da ne ide dalje od bazne psihologije i da su jalni, zavidni i nikako ne mgou zgutati činjenicu da im na prosti spolni organ ide mlada, prelijepa, darovita pjevačica koja je dobila priliku biti predstavnicom na Eurosongu malo za promjenu i pokušaj odmicanja od dosadašnjih failova. Ali to je već neka druga priča koja se rješava u spavaćim sobama, kupaonama ili psihijatrijskim foteljama. Jedino nema toliko ordinacija koliko je pacijenata zrelih za ispovijesti vlastitih jada.

Suma sumarum, Frankina, tj Mihaljevićeva stvar NIJE plagijat. Koristi istu matricu, razvija jako sličnu melodiju u staru, ali tko nije neka baci kamen, Thoma Yorkea nećemo pitati. (JA)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame