Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Silente: Sve su moje pjesme iste – dizanje kvalitete u nastavcima

“Misleći da ima izbor ne shvaća tko koga vreba, srce moje grabežljivo ni puknut ne zna kako treba” sjajan je stih kojim Silente nastavljaju puštati pjesme s drugog, novog albuma.

Mladi Dubrovčani kreću prema velikom preokretu od preambicioznog i lirski ideološkog benda tragača za patnjama većim od mladih Werthera danas su došli do pozicije legitimnih sljednika mješavine kunsta mladog Parnog Orkestra, Bijelog Dugmeta i bendova korijenski nađenih u osamdesetima uz pažljivo osluškivanje i dekade ranije, ali s primjetnim odmakom prema njihovom dubrovačkom zaleđu.

Braća Sanin i Tibor Karamehmedović preživjeli su nalet prve popularnosti kako ne bi ostali zarobljenici “Terce od tišine”, pjesme koja im je radila razliku, na drugom albumu dočekavaju se više u art smjeru. Produkcijski, kompozitorski, izvedbeno, lirski doslovno svakom novom pjesmom pokazuju kako su dječje bolesti prvog albuma zamijenili daleko intrigantnijim pristupom u kojem ne mare za komercijalnost toliko koliko za izvedbenost.

Nova stvar ponavlja princip neočekivanih izvedbenih stihovnih kombinacija u autoironičnom, samoprijekornom i autokritičkom stilu. I dok pričaju o nemogućnostima shvaćanja funkcioniranja srčanih klijetki prema novim ljudima u njihovom životu jednako tako koriste prilično svježe varijante “magle i mjesečine” koja u ovakvim aranžmanima funkcionira sjajno. (JA)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame