Aktualno Celebrities Glazba inmediasres Kritike mediji POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Kanye West: Ye – njegova predivna mračna poremećena stvarnost

U posljednje vrijeme su napisani mnogi članci koji osuđuju kult genija kao tvorevinu koju se treba odbaciti, nepotreban teret koji umjetnik mora zadovoljiti i kao opravdanje ludosti i mentalne nestabilnosti pojedinca. Meni je osobno sličan pothvat neprihvatljiv. Svaki vremenski period
udomljuje nekoliko pojedinaca čija ostvarenja grade sliku umjetnosti koja tek dolazi. Moguće nestabilnosti često preskaču moralne granice, no rad je ono što se treba hvaliti a umjetnik ponosno prozivati genijem. Na kraju krajeva, nama kao publici spomenuta ludost otvara novu oblast zabave i
divljenja, pojave koja kontinuirano traje tisućljećima. Ako ćemo se voditi isključivo moralnim kompasom onda bi se morali odreći mnogih glazbenika, redatelja i slikara iz prošlosti koji su svojim djelima promijenili svijet. No, što ako je netko prividno moralno neispravan a sadržajno korektan? Zar
smo zaista došli do trenutka kad istinu nabijamo na križ.

Kanye West jedan je od najznačajnijih kreatora u modernoj umjetnosti, razlog zašto svaki njegov umjetnički pothvat zaslužuje svu moguću pažnju. No, promocija novog albuma je spornim izjavama i upitnim političkim znanjem do srži podijelila američku publiku. Kako se radi o Westu, doslovno
shvaćanje situacije bi se trebalo zamijeniti interpretativnim filozofijama i pokušajima razumijevanja. Prethodna rečenica može biti potkrijepljena relativno novim teorijama koje zagovaraju performance art kao medij upoznavanja publike s osnovnom tematikom novog albuma. Ako se zaista radi o
performance art izvedbi, postavlja se pitanje koji je konačni cilj gospodina Westa. Sudeći prema perpetualnim motivima čestih twitter objava i intervjua, umjetnik je naumio osloboditi zajednicu od okova kontoliranih misli i postojećeg “group think” trenda, ohrabrujući ljubav između sukobljenih strana. Tragova ima, no konačna odluka leži na publici. Koji god ishod bio, cijeli svijet govori upravo o Westu i temama o kojim on želi razgovarati. Već smo uspostavili kako je promocija albuma bila neuredna i kontroverzna, no iskreno ne vidim razloge zašto su sporne izjave prikupile toliku razinu mržnje i kritike. Sve izrečeno se može poprilično jednostavno analizirati i objasniti, te u konačnici i poduprijeti. Potpora trenutnom američkom predsjedniku je bila, te je i dalje, teško skrutinizirana, no realnost je kako se Kanye samo divi pojavi (predstavi) koju je Trump stvorio.

Prezentacija je bila ključna kod prikupljanja glasača, dok je put do Bijele kuće bio toliko neočekivan da je u našem protagonistu probudio određenu količinu divljenja. Ako osoba bez političke pozadine, sa celebrity epitetom iznad glave može ostvariti sličan pothvat, što mene spriječava? Sa sigurnošću mogu reći kako Kanye ne prati političku karijeru predsjednika “slobodnog svijeta” te kako istog politički ne podržava. Postojeći mentalitet zapadnog svijeta, osobito Sjedinjenih Država, ne tolerira slobodu niti ključnu ideju demokracije. Svaka grupacija ljudi živi u vlastitom mjehuriću nevaljalih ideala, mjestu u kojem se minimalna razlika u razmišljanju smatra grešnom i neprihvatljivom. Razum je isključen, te se svaka izjava čita bez pogleda na kontekst ili ideju. Takva stvarnost je zagovarala isključenje gospodina Westa iz kulture. Potrebno je dotaknuti i nepotrebni interview s tabloid kućom TMZ, na kojem je Kanye, između ostalog, rekao kako je četiristo godina ropstva bio izbor crnačkog stanovništva. Naslovne stranice su letjele iste sekunde, krucificirajući glazbenika, dok su ga ljudi s lakoćom osuđivali i odbacivali iz vlastitih života. Navedena izjava je vjerojatno najgluplja stvar koju je West mogao izgovoriti, ali čovjek i dalje nije bio u krivu. Rečenica je površinski potpuno ignorantna i bezvrijedna, no kontekst opravdava semantičke nedostatke. Bit izrečenog leži na činjenici kako je kontinuirana fizička robija morala biti potkrijepljena onom mentalnom te kako tradicija umnog ropstva nije završena niti danas. Fokus razmišljanja jest otvaranje prema budućnosti i stvaranje vlastitog identiteta, dok se perpetualno okretanje prema prošlosti manifestira u metaforičnim okovima cijelog društva (razmišljanje iz kojeg bi i naše društvo mogu puno toga naučiti). Crnačkom se stanovništvu prodaje lažna nada u obliku demokratske stranke i pseudo liberalnih stavova (filozofijama koje se nipošto ne podudaraju s definicijama liberalizma), izborima koji se manifestiraju kao manje zlo. Problemi se ne rješavaju, a ljudi se tretiraju kao sekundarni stanovnici. Jay Z je na posljednjem albumu “4:44”, inteligentno započeo raspravu samoodržavanja društva vlastitim prihodima i pametnim ulaganjima, dok je Kanye samo nastavio razgovor, iako na teško prihvatljiv način.

Poruka svega jest učenje i ostvarenje uspjeha, kao zamjena za neprimjetno postojanje. Nije bilo teško maštati o odredištima na koje nas je novo izdanje generacijskog vizionara moglo odvesti. Moje su misli glasno zagovarale “Prestige” teoriju, zapanjujuć zaključak započete performance art izvedbe, te su priželjkivale rad koji će snažno odgovoriti na sva pitanja i usklike, istovremeno dostavljajući glazbeno veličanstvenu cjelinu reminiscentnu na magnum opus gospodina Westa is 2010. godine, “My Beautiful Dark Twisted Fantasy”. Očekivanja su u početku bila opravdana
fantastičnim albumom repera Pusha T, djela kojeg je Kanye u potpunosti producirao. “Daytona” projekt od sedam koncentriranih pjesama, je bio perfekcionističko ostvarenje gdje su stilske odluke i produkcija oblikovale remek djelo glazbenog minimalizma. Naveden rad predstavlja vrhunac
samostalne karijere Pushe T, no ono je samo naznaka mogućnosti Kanye Westa.

Tko je uopće Kanye West? Reper, producent, modni dizajner, umjetnik zaslužan za postojeći krajolik suvremenog hip hopa. Čovjek se može pohvaliti jednom od najkvalitetnijih diskografija u modernoj glazbi te je kritički jedan od najcijenjenijih glazbenika dvadeset i prvog stoljeća. “Ye” njegov osmi
samostalni studijski album i daleko najkraće ostvarenje, je ispunjen kompleksnim temama i intimnim izlaganjima mentalno slomljene osobe koja pred slušateljima ponovno gradi razum. Kao i “Daytona” Kanye na novom djelu čini cjelinu od samo sedam pjesama, bez karakteristične grandioznosti i luksuza prethodnih izdanja, poput “The Life of Pablo” ili već spomenutog “My Beautiful Dark Twisted Fantasy” Kanye je nekako uspio povući liniju između sveprisutnosti i zagonetnosti. Njegova veza s Kim Kardashian je dio pop kulture, ali priroda njihovog odnosa je otvorena za tumačenje. Sličnosti se mogu povući s njegovom politikom, koja je često svedena na niz naslova. Kako West nikad nije bio kvalitetan govornik, slušatelji su imali zadatak pokupiti raznešene komade i interpretirati ih vlastitom voljom. Uvijek se radilo o ranjivom pojedincu, otvorenom za iznošenje apsolutnog sebe u soničnom obliku. Taj koji je iskren i koji zaista vjeruje u vlastitu misao jest zaista genijalan. Po čemu se mi zapravo razlikujemo od te osobe, pojedinca koja se s lakoćom naziva bogom? Svatko od nas želi vjerovati da problem leži u nečem drugom, nečem izvan nas samih. To je osnovna ideja svakog društvenog i političkog pokreta kojeg imamo danas. Ne možemo podnijeti misao koja je drugačija od naše, pa se okrenemo protiv nje, vjerujući da će, ako pronađemo način da joj se uspješno suprotstavimo, jednostavno nestati. Kanye takvim mislima ide u susret.

“Ye” ima za cilj ujediniti ljude različitih usmjerenja, ostvarujući prestige cjeloukupnoj performance art teoriji. Prikazana je osobna bipolarnost, sukob između raznih personifikacija i suživot s njima, kao model lječenja bipolarnosti našeg društva. Drugim riječima, novi album se bavi konceptom pomirenja. Radi se o pokušaju shvaćanja tko smo zapravo i što želimo postati, te o prihvaćanju bitnih stvari poput obitelji i unutarnjeg mira.
Iz slušanja se da naslutiti kako je album složen u relativno kratkom vremenu, štoviše čak je i potvrđeno kako je djelo u potpunosti prerađeno nakon kontroverzne izjave o ropstvu. Rezultirajuća glazba je estetski sirova dok emocija ne prolazi kroz filter. Za Kanyea, provokacija publike razbijanjem
status quoa jest dio istraživanja ljudi i vlastitog bitka – tu mu barem leži nada. Svojim ponašanjem iz publike izvlači frustracije, te ih potiče na istraživanje vlastitih reakcija. Kao umjetnik, Kanye utjelovljuje spomenutu drugačiju misao; na nama je da razmišljamo.

Na uvodnoj pjesmi albuma “I Thought About Killing You” Kanye otvara razgovor o mentalnom rasulu i unutarnjim sukobima. Mračne misli su prosute preko predivnih valovitih vokalnih instrumentacija. Tijekom govora, Kanye računalno mijenja dubinu glasa, naglašavajući bipolarnost, temu cjeloukupnog projekta. “The most beautiful thoughts are always besides the darkest/ Today I seriously thought about killing you/ I contemplated, premeditated murder/ And I think about killing myself/ And I love myself way more than I love you.” Očito je kako Kanye vodi razgovor sa samim sobom, ispred ogledala, gdje se u odrazu nalazi potpuno druga osoba. No, najljepše misli su uvijek u blizini onih mračnih. Album se nastavlja razornom pjesmom Yikes, na kojoj Kanye priča o ovisnosti, točnije korelaciji mentalne nestabilnosti i lijekova. Vrhunci korištenja opojnih sredstava su opisani kao prijeteći i zastrašujući, dok stvorena paranoja slama samog umjetnika kao i ljude oko njega. All Mine prikazuje seksualne tendencije kao karakterni nedostatak, uspoređujući ih s ovisnostima spomenutim na prethodnim pjesmama. Sljedeće dvije pjesme, “Wouldn`t Leave” i “No Mistakes”, nas vraćaju u obiteljsku stvarnost, detaljno prikazujući reperkusije manjkavog ponašanja kao i eventualno prihvaćanje odgovornosti te pronalaska čvrstog ramena za oslonac. “Ghost Town” je pjesma koja nas ostavlja u suzama žaljeći za propuštenim prilikama, istovremeno nas ohrabrujući da krenemo koračati naprijed. Igranje s vokalima je veličanstveno, dok je instrumentacija, iako nepotpuno obrađena, nabijena emocijom. Album se zatvara s “Violent Crimes”, odi odrastanju. Opisuje se promjena perspektive prema nježnijem spolu zahvaljujući kćerima, dok se  istovremeno dotiču unutarnje nesigurnosti prosječnih roditelja.

“Ye” je tekstualno snažan i osjetljiv projekt, dok je instrumentacija tradicionalno veoma jaka. Projekt je izuzetno intiman ali bogat slojevima različitih, suprostavljenih strana pojedinca. Svaki emocionalni sloj se snažno osjeti prilikom slušanja zahvaljujući kombinacijom tehnika produkcije koje je Kanye uspostavio na prethodnim izdanjima. Oslikava se detaljan prikaz trenutnog mentalnog stanja kao i obiteljskih odnosa. Oni racionalni, kao i ljudi koji su proživjeli, ili proživljavaju, slične traume, osjetit će gotovo neugodnu povezanost sa samim Westom. Ne sakrivaju se pukotine slomljenog čovjeka već se gotovo savršeno interpoliraju suprostavljene strane najzanimljivijeg umjetnika danas. (Domagoj Jurić)

9/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame