Aktualno autorski tekstovi Celebrities Glazba inmediasres KOLUMNIZAM Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA showbiz TOP VIJEST Zabava

Vrijeme je za novi rat: Sustav za uzbunjivanje Niprija – Nova gorska služba u Hrvata

Hrvatski sustav za uzbunjivanje nije osobito uspješan u slučaju šumskih požara ljeti. Prava je sreća da ove godine nije bilo većih toplinskih valova, jer bismo sigurno ostali bez hektara i hektara šuma na obali, te bismo morali izmišljati Srbe koji se s upaljačima šuljaju oko naših hotela i iz zlobe i nemoći potpaljuju šumu na mjestima gdje kasnije umjesto šume niču građevinska zemljišta i vikendice. Budući da je ove godine rat na moru uglavnom sveden na borbe koncesionara protiv ljudi koji odbijaju kod njih kupiti ležaljke po paprenim cijenama, a kako je koncesija sasvim legalna balvan-revolucija za koju nije dopušteno reagirati braniteljskim žarom, to se težište ratnih operacija ove godine premješteno na pjevače.

Kao što je poznato, hrvatska državnost je u začetku zamišljena na načelu ‘jedan narod, jedan pjevač, jedan vođa’, pa kako je ulogu tog jednog pjevača u početku igrao domoljubno nedovoljno agresivni Jasenko Houra sa svojom pjesmom o hrvatskoj ruži, vlastitoj majci, to je ubrzo na njegovo mjesto uskočio kršni kamenjarac Marko Perković Thompson sa svojom izvedbom pjesme o bojovnicima iz rodnih Čavoglava u koje mogu kročiti samo mitska bića – Niprije. I tu su stvari postavljene odmah kako treba. Jasno je da pjevači mogu nastupati samo tamo gdje su već nastupali, a oni koji bi htjeli nastupiti tamo gdje do sada nisu odmah su upozoreni da nisu Niprije. Pa i neće.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, znamo također iz prakse, vrlo je troma služba koja na terenu ovisi u potpunosti o udruzi GSS – Gorska služba za spašavanje, skupini dobro ustrojenih entuzijasta koja se bavi pronalaženjem odbjeglih Čeha u japankama po liticama Velebita i sličnim zapanjujućim pothvatima pred kojima i Rostuharova ekspedicija na Južni pol djeluje kao otvaranje frižidera kako bismo se počastili hladnim Spriteom. Kako je državna ideološka služba također zauzeta mudrijim poslovima obrade podataka i veleumovanja u sklopu HAZU-a i drugih poslovično mudroslovnih institucija, to je sustav uzbunjivanja pučanstva zbog pojave nepoželjnih ptica pjevica u domaćim gorama prepuštena sirovim strastima braniteljskih udruga, nekako u skladu s pjesmom “sve ptičice izgore”. Kad se, primjerice, na nekoj lokaciji uoči nepoželjna srpska ptičica koja bi htjela zapjevati iz petnih žila, ove se udruge momentalno uzbune i uzjogune preko svojih trabanata i medijskih ispostava, pa udru arlaukati kao hrvatski pandan Kraljevića Marka kojega Musa Kesedžija mlati topuzom po leđima, nastojeći da sve te ptičice vrlo brzo – izgore ili barem da odu iz gore odakle su i došle. Branitelji postaju zabranitelji. Ne da nas brane, nego da nam brane od vlastitih ukusa i nezgodnih sklonosti.

Opisana se situacija upravo dogodila na ovogodišnjim karlovačkim Danima piva. Kao što i ime kaže, riječ je o vrlo uglednoj i sofisticiranoj manifestaciji, koja unekoliko u sred ljeta pokušava imitirati švapski Oktoberfest, samo bez dindrlica. Za takvu su priredbu itekako poželjni Maja Šuput i slični likovi, no nekim je čudom trebao tamo zalutati i Momčilo Bajagić – Bajaga, nepoznat u svijetu piva i golih stražnjica, makar je u Karlovcu već nastupao, a i rodom je iz obližnjeg Bjelovara. Pa su stoga braniteljske udruge podigle pravu malu hajku tvrdeći da je dotični u Kninu pred samu Oluju (ma zamisli) pjevao stihove koji glase otprilike “ide vojska srpska, sad će da vas smrska”. Ne navodim točan citat, jer je svakome normalnome jasno da takve stihove ne može smisliti nijedan kantautor, stihoklepac ili pjevač, nego mogu nastati samo u obavještajnoj kuhinji raznoraznih sisovaca u stilu Markice Rebića, poznatog po bacanju listića s natpisom Alahu Uekber za vrijeme rata u BiH s Bošnjacima (umjesto eventualno ispravnog Allahu Ekber).

U državi u kojoj je potrebno dodatno vještačenje DVD-a s Bujančevom emisijom “Zločinac Manolić u suradnji s SDP-om” kako bi se utvrdilo da je riječ o autentičnoj emisiji koju je usput pogledalo par stotina tisuća gledatelja, sve samih svjedoka, nije uopće neobično da se ovakve informacije o Bajaginom pjevanju propagiraju praktično brzinom svjetlosti kroz tupu masu zatupljenih ovaca. Pa je tako bilo moguće i da u Kninu pred Oluju netko pjevao “Marš na Kinu” ili “U svetu postoji jedno velikosrpsko carstvo”, samo ako bi kuharima iz obavještajnih kuhinja odgovaralo da Bajagu optuže za bliskost sa Šešeljem, koji je – kao što je poznato – veliki obožavatelj Trumpa i njegove političke filozofije. To što je Bajaga bio ujedno i borac protiv Miloševića, a na strani ubijenog srpskog premijera Đinđića u svemu tome igra malu ulogu, jer su demokratski liberali podjednako omraženi na svim stranama, iako se ta notorna istina u javnim medijima ne smije tako direktno izreći. Umjesto toga zaraćene strane će se međusobno optuživati za četništvo i ustaštvo, samo da ne bi bilo očigledno koliko su slične, dok će sljedbenici pobjedničkih partizana uporno odbijati da se glas takvih ptičica zaori u pulskoj Areni, jer – doista – tamo nisu nikad bili, pa ni prije, osim ako u sve to ne računamo i talijanske fašiste. A kamo bi nas to, doista,odvelo. Niti smo kao narod previše skloni belkantu niti volimo strane jezike u onoj mjeri u kojoj zadiru u književnost, to jest iznad razine fluentnosti potrebne za komuniciranje u turističke svrhe. Bliža nam je, dakako, narodna epika kojom naš junak Thompson širi kamenjarstvo među pitomim kajkavskim Zagorcima, primjerice u ovim stihovima:

Zagorjem jezdi Perkoviću Marko

Gorjem jezdi al Konjščinu kune

Bog t’ubio ti Konjščino crna

Kad u tebi Ercegovca nema

Da rasprodam karte po Zagorju

 

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame