Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA Zabava

Vatra: Ukleti Holandez – najbolja stvar jedne croastične mainstream rock karijere

O Vatri bi se kao tipskom primjeru nalaženja formule uspjeha u RH moglo zgodno proučavati na seminarima. Ispred svih onih koji postavljaju pitanja kako uspjeti na domaćoj glazbenoj sceni. Ako se uspjehom mjeri prisutnost na komercijalnim rado postajama, TV stvarima, ovima onima koji će posljedično garnirati i neke klikove pa vratiti krug natrag do ulice gdje djevojčice s Bon Jovi majicama fućkaju mainstream hitove.

Tvrdoglavost meets upornost meets rad na sebi meets sreća meets prisutnost se nakon 15 godina drkanja posvud isplatilo. Bend se nametnuo i kao postojani koncertni organizam svima onima koji su nakon desetljetnih drkanja po Valjak Kazalište Psihići Majke i inim srednjestrujašima shvatili da mogu dobiti nešto i od modernjeg zvuka i da ne moraju trunuti u Osamdesetima.

Poslije albuma, ambicija, singlova, hitova koji su kucali na vrata i dobacivali uvijek “tu negdje” zakucavanja su načeta s “Tremolo” s Urbanom koji je palilo krijes, zatim je “Tango” katapultirao na radiofrekve, “Nama se nikud ne žuri” s Massimom pulsirao sjajnim tempom, a “Ukleti Holandez” se samonameće kao zadnji as u pokeru hrvatskih pop rock tema koje ne zvuče glupo dapače, lirski i melodijski udaraju na prava mjesta s daškom nostalgije. Metafora je konačno na pravom mjestu i nema prostora gubljenju u zrakopraznom prostoru što je Johnnyboy autor želio reći.

Pjesma je praćena lijepim spotom putovanja u dijametralnoj estetici od dosadašnjih radova, Filip Filković Filac je čačkao “Into The Wild” na tuzemni način. I dobio ga je. S ovakvim materijalom vrijeme je za the best of rekapituliranje karijere.  (JA)

9/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame