autorski tekstovi KOLUMNIZAM PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA

Aspergerovi: Susjedi, znate…

Baš su fora ti Aspergeri.

Oni ne mogu lagati i suspregnuti emocije. Kad bi većina homo sapiensa bili Aspergeri, pravosuđe bi prestalo postojati. Zamislimo odvjetnika s Aspergerom koji u sudnici kaže ‘moj klijent laže, to je jedno obično đubre i smrad, molim, osudite ga’. Ali i klijent s Aspergerom bi odmah priznao krivnju i prihvatio presudu, nagodio bi se. 99% sudskih postupaka završavalo bi mirenjem.

No, što možemo kad ljudi uglavnom nisu Aspergeri i lažu kao svinje (odmah ide isprika svinjama, one u stvari ne lažu). Ali što ako je Asperger uvjeren da govori istinu, a u zabludi je? Može li se njemu objasniti da griješi? Kod sapiensa je stvar jasna: i dalje misli da je u pravu, ali je spreman povući se i promijeniti stav ako ima za to interes ili je to u općem interesu. Asperger to ne može. On gine za istinu i ideale. Nema odstupanja.

Ivana Orleanska koja gine pod masom Saracena, komunisti koje prebijaju na smrt, ali ne odaju drugove. Iz ideala. Makar su možda utopije. Nekako ne djeluje kao svojstvo koje osigurava podršku evolucije. Zato ih ima tako malo. Iako, da ih nema, društvo bi potonulo u smrad laži i korupcije. Možda nas i spase od ekološke katastrofe, ako je to ono što nam sada prijeti. Jedino je pitanje kako ćemo se mi spasiti od njihovih usijanih glava, ako zavladaju?!

Jan Klasinc

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame