Aktualno Glazba Kritike

Kruder & Dorfmeister [email protected]: Nostalgični trip u devedesete

Nakon big beat bombardiranja kemijske braće prošle subote, partijaneri devedesetih ovoga su
vikenda u Laubi dobili i after u obliku austrijskih acid jazz/trip-hop/downtempo bogova Petera
Krudera i Richarda Dorfmeistera.
S obzirom da se u publici našao i zavidan broj veterana raveova iz nekih daljih vremena, vjerujem
da su barem neki od njih dijelili moju nevjericu zbog informacije da nastup počinje pola sata iza
ponoći. Bečki dvojac u rekordnom je roku ušutkao moje zanovijetanje i trosatnim me setom uvjerio
da i danas spada neđu najmoćnije i najeklektičnije DJ actove na svijetu. Bila je to prava
audiovizualna enciklopedija glazbe iz svih kutaka svijeta u rasponu od afričkih udaraljki, napušenog
duba i senzualnosti bossanove do psihodeličnih eskapada i svega što se spomenutog krajem
osamdesetih i devedesetih događalo u elektronici. Tako su na plesni podij lansirali čak i
Morrisonove jahače oluje ili stihove kojima Roger Waters i Dave Gilmour pokušavaju shvatiti što
se dogodilo Sydu Barrettu, da bi nam već u idućem trenutku kosti protresao drumnbass Ronija
Sizea ili neki sedirani, sporogoreći trip-hop. Ima tu i acid-housea, disca, synth-popa, darkcorea i
brutalnijih techno udara, a u svemu tome možda mi je nedostajalo malo više onog magičnog jazzy
chillouta u koji su nas prije dvadesetak godina redovno odvodili svojim izdanjima K&D Sessions
ili DJ Kicks.
Radeći nove verzije tadašnjih suvremenika među prvima su dokazivali koliko remiks može biti
kreativan i originalan i koliko može izmijeniti, nerijetko i popraviti pjesmu. Živim nastupima sve to
udižu na n-tu potenciju, zbog čega je skoro nemoguće predvidjeti na kakve ćete se ritmove mrdati
za pet ili deset minuta, ponekad i tijekom iste skladbe. Sve to Krudera i Dorfmeistera čini jednima
od elektronskih izvođača koje stvarno treba pogledati uživo, posebno kada, kao u Laubi, zvuku
pridodaju lasere, boje, vizuale i sve ostalo što se vrtilo na videozidu u režiji austrijskog tandema
lichterloh. Završnica, ujedno i kulminacija večeri stigla je pri samom kraju i protekla u znaku
„K&D Sessions“, odnosno klasika „Speechless“ i za ovu prigodu temeljito transformirane
„Useless“.
U konačnici, u tjedan dana proživjeli smo dva nostalgična tripa u devedesete, vrijeme kada se često
činilo da je elektronika najuzbudljivija i najzanimljivija glazba na svijetu. Stara garda još uvijek je u
formi, a kakvo je stanje među njihovim nasljednicima pretjerano više i ne pratim – ipak sam danas
među onima koji zanovijetaju što party počinje u pol jedan. (Vedran Harča)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame