Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Godspeed You! Black Emperor u Tvornici: Zadnji post-rock ples Žednog uha

Poslije više od dva desetljeća, preko tisuću organiziranih koncerata i dva dugovječna festivala, u petak smo u Tvornici kulture otplesali zadnji ples Žednog uha. Glazbenu pratnju pritom su nam pružili Godspeed You! Black Emperor, montrealski post-rock genijalci koji su još jednom pokazali zbog čega ih smatraju jednim od najvažnijih i najutjecajnijih predstavnika tog osebujnog žanra.

U fokusu kanadskih virtuoza sinoć je bilo predstavljanje sada već dvije godine starog, ali po svemu sudeći još uvijek aktualnog albuma ‘Luciferian Towers’, zastupljenog na otprilike pola koncerta. Samim time, radilo se o nešto mirnijem, meditativnijem nastupu od onog, sada već poprilično mitskog koji su davne 2002. godine održali u Pauku. Ubrzo nakon toga su i prestali s radom, samo da bi se 2010. vratili na scenu možda i jači nego prije, te objavili tri ploče nimalo slabije od ‘F#A#∞’, debitantskog izdanja grupe s kojeg je skinuto i veliko finale jučerašnjeg koncerta, veličanstvena ‘The Sad Mafioso’. Takav je barem bio dojam potpisnika ovih redaka pošto se u setlistama Godspeed You! Black Emperora jako teško odlučiti za neke favorite, prvenstveno zbog činjenice da u jednu jedinu skladbu uguraju dovoljno muzike za njih pet ili šest.
Tako su se u kompozicijama tipa ‘Bosses Hang’ ili ‘Fam/Famine’ brži dijelovi izmjenjivali s onim sporijima, jedva čujni tonovi gitare ili violine prerastali u noiserske uragane, poput vodiča odvodeći slušatelja na putovanje nekim čudnim, neistraženim prostorima iz najskrivenijih kuteva njegove mašte. Rečeno manje poetski, Efrim Menuck i njegov bend najčešće kreću tiho, izuzetno jednostavnom melodijskom linijom na koju onda lijepe razarajuća krešenda, sastavljena od naizmjenično fluidnih i rastrganih krautrock ritmova, Velvetovskih droneova na violini ili kontrabasu i efektima napunjenih gitara čije ‘pretke’ pronalazimo u radovima izvođača u rasponu od njujorškog frika Glenna Brance do drogiranih psihodelika Spacemen 3 ili bučnih romantika iz My Bloody Valentine. Manje maštoviti su umjesto filmova u glavi mogli pratiti one prikazivane na videozidu, bilo da je riječ o snažnim porukama emitiranim u obliku arhivskih snimaka uličnih nereda do vizuala nedokučivih koliko i sama glazba.
Svirka, okončana nakon nekih dva sata, na određeni je način zatvorila krug i zaokružila priču o Žednom uhu. Naime, u godini kada su nas Godspeed You! Black Emperor prvi puta posjetili, ti su tada mladi i agilni promotori organizirali i premijerna zagrebačka ukazanja Mars Volte, Girls Against Boys, Explosions in the Sky i mnogih drugih, kako potvrđeno kultnih tako i nadolazećih izvođača, etabliravši se kao jedna od najuzbudljivijih i najintrigantnijih koncertnih etiketa na prostorima puno širim od Hrvatske. Uslijedili su nebrojeni sjajni nastupi, dobrim dijelom održani u sklopu njihovih Žedno uho, odnosno NO Jazz festivala, čiji se izostanak već godinama itekako primijeti i osjeti u glazbenoj ponudi našeg glavnog grada. Sada je gotovo i s koncertima, zadnjim segmentom koji je, iz razloga u koje ne bih želio ulaziti, Žedno uho odlučilo ugasiti. Ako ništa drugo, još dugo vremena živjet će u sjećanjima svih nas koji smo tolike večeri provodili u Ksetu, Teatru &TD ili Tvornici, nerijetko i na potpuno nepoznatim izvođačima, s činjenicom da su ih doveli Mate Škugor i ekipa kao jedinom, ali više nego dovoljnom preporukom. (Vedran Harča)

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame