Nekategorizirano

“Ljigavi Stranac”

Ovaj puta ću napisati malo o jako podcijenjenoj i ljigavo ocijenjenoj grupi Foreigner. OK, radi se o AOR bandu pa je to za očekivati od ljubitelja „ozbiljne“ rock glazbe.
Bila je 1989, i upravo sam kao novi srednjoškolac prelazio s Pet Shop Boysa na rock i tako sam kupio album „Inside Information“ Foreignera. Band je to za koji, dok slušate pjesmu „Starrider“, primjerice, mislite da su Scorpionsi.
Jedan od velikih razloga zašto ovo pišem je taj da ih Zlatko Gall nije uvrstio u svoju rock enciklopediju. Sama ta činjenica govori o njihovoj reputaciji kao „ljiga“ banda. Međutim ja sam volio taj album koji sam tada kupio, ali nakon toga izašli su albumi „Unusual Heat“ (1991.) i Mr. Moonlight (1994.) s novim pjevačem jer je Lou Gramm, dotadašnji pjevač, podvrgnut operaciji tumora na mozgu i zbog lijekova je izgubio genijalan glas. Rekao bih da je upravo glas Lou Gramma bio „suština“ Foreignera. A osim toga, kako su band osnovali Britanci – gitaristi Mick Jones i Ian McDonald i vraški se pomučili da regrutiraju ostale, audirajući skoro 50 pjevača kada su naišli na Lou Gramma, njegov glas je sjeo kao posljednja puzzla.
Njihova popularnost seže od druge polovice 70-ih do prve polovice 80-ih s najvećim hitom „I Want To Know What Love Is“ iz ’84.
Većina njihovog materijala je, slično kao kod još jednog mojeg omiljenog banda – Theraphy? – loša, ali ono što su dobro napravili užitak je za slušanje, od pop publike do slobodoumnijih metalaca. U novije vrijeme pjevač je Kelly Hansen, a Gramm se, kad mu zdravlje to dopusti, pojavljuje kao gost na ponekim gigovima, uzimajući simboliku ikone banda koja mu je i dala ime.

Gabrijel Barišić

Gabrijel Barišić

Komentari

Reklame