Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

DOP Live: ABOP u Boogaloou – Glazba za razaranje žanrovskih barijera

Na hrvatskoj glazbenoj sceni posljednjih se godina pojavio niz iznimnih instrumentalnih
bendova koji, bilo da je riječ o svemirskim jazz epopejama Chuija ili psihodeličnim
eksperimentima Šumova protiv valova i nemanje, privlače sve više fanova i medijske
pozornosti. Baš poput ekipe hiperaktivnog Tonija Starešinića, zaslužne za približavanje jazza
ne samo pop i rock publici, već i ljubiteljima elektronske glazbe, zagrebačkoj petorci ABOP
treba priznati da je uspjela srušiti brojne barijere između partijanera i onih koje na raveu još
donedavno ne biste mogli zateći ni mrtve. To dobrim dijelom mogu zahvaliti CV-ju svojih
članova, ispunjenom imenima poput Elementala, Kriesa i Pipsa, kao i činjenici da sampler,
ritam-mašine i programming u njihovom slučaju stoje “rame uz rame” s analognim
sintesajzerima te živim basom i bubnjem koji dijele Ivan Levačić i Ivan Vodopijec.
Promocija debitantskog im albuma „Delta“, održana u subotu u dupkom ispunjenom
Boogaloou, tako je predstavljala čudan spoj klasičnog koncerta i partija, pri čemu se prvo
odnosi na publiku, a drugo na sam bend i njihove stalne suradnike kao što je za light show
zaduženi Andrija Santro. Pojednostavljeno rečeno, onoga što je sinoć dopiralo s pozornice ne
bi se posramila ni Dance Arena Exit festivala ili bilo koji od znamenitih techno partija, ali
dobar dio okupljenih nastup ABOP-a pratio je lagano se mrdajući uz pivo, kao da slušaju
balade ili neke druge sporije pjesme matičnih sastava glavnih junaka ove naše priče. Pritom,
međutim, treba naglasiti kako to ni u kom slučaju ne znači da se u subotu u Boogaloou našlo
previše nezadovoljnika, odnosno kako stvarno ne vjerujem da je itko otišao kući razočaran.
Preslušavajući „Deltu“, iznova me fasciniralo koliko muzike i njezinih vrsta i podvrsta u samo
jednu kompoziciju uspjeva ugurati grupa punog imena After je bolji od partija, no sve to
stvarno nije ništa u usporedbi s metamorfozama kroz koje su sinoć prolazile „De Laurentiis“,
„Mind Manifest“, „Right Now“, „The Flash Of Golden Fire“ i ostale skladbe s aktualnog
albuma i tri godine starog eponimnog im EP-ja. Trance, acid house, techno, synthwave i
stariji mu brat synth-pop, IDM i drum`nbass koji su u različitim modalitetima dominirali
njihovim studijskim izdanjima, uživo znatno češće ustupaju mjesto ograncima alternativnog
rocka, prvenstveno psihodelije. Tako se događalo da stvar čiji početak nalikuje nečem iz
najboljih dana Faithlessa negdje oko sredine skrene na teritorij krautrocka, prije nego što
uslijedi nova 'špica' čije nemilosrdne programirane beatove dodatno pojačava bubnjarski
dvojac. Praćeni fluidnim funk dionicama basista Erola Zejlinovića, Vodopijec i Levačić bez
problema bi tipični disco ritam pretvarali u tribalni ples blizak ritmičkim strukturama
krautrock frikova iz Cana i Fausta ili Vangelisovsko/Jean-Michel Jarreovske SF podloge
razarali zvučnim udarima siline ranog Prodigyja. Ivan Božanić i Bogumil Kulaga, pak, iz
crno-bijelih tipki sintesajzera, Moogova, Rolanda TB-303 i ostatka svog arsenala izvukli su
kompletnu povijest elektronske glazbe, barem one najkvalitetnije, u rasponu od game-
changing produkcijskih zahvata Giorgija Morodera preko techno i house tradicije Detroita i
Chicaga pa sve do elektronskog punka jednih Fuck Buttonsa, čak i legendarnih Silver Apples
ili Suicidea.
Fantastičnu glazbenu večer zaokružili su vizuali, bazirani na stalno mijenjajućim snopovima
svjetla nalik nekakvim uvećanim varijantama mačeva jedi vitezova. Sama svirka okončana je
nakon nešto manje od dva sata i jednako toliko biseva, poslije čega u mojoj glavi više nije
bilo nikakve dvojbe da ABOP već sada spada među najuzbudljivije i najoriginalnije bendove
koje smo ikada imali. (Vedran Harča)

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame