Aktualno autorski tekstovi Celebrities inmediasres knjige KOLUMNIZAM mediji POP COOLTURA PRIRODA & DRUŠTVO SVAŠTARA

Spaljivanje mržnje na Balkanu: Za vrijeme maškara gorjela lutka Martine Mlinarević, književnica odgovorila

Maškare – prokazivanje dijela naroda na ovim terenima. U Hrvatskoj su u Imotskom spaljivali lutke dvojice homoseksualaca s likom djeteta koje žele posvojiti, dok su na mostarskom karnevalu spalili lutku s likom Martine Mlinarević, književnice i bosanskohercegovačke veleposlanice u Češkoj.

Ona je odgovorila svojim mrziteljima na svojim službenim Facebook stranicama. “Kad misliš da si vidio sve…i doživio sve. U Mostaru spalili mene na karnevalu. Ono kad si kriv za svo zlo sto je pogodilo Hercegovinu i Mostar zadnjih godina. Dakle ne mogu ja sebi naraditi PR-a, koliko mi ga hercegovacki maloumnici mogu džabe napraviti. Fala braćo ! Ps. Bukaču možete kupiti u Buybooku i svim boljim knjižarama!”

Goranovoj djeci su rekli da sam ja – bukača. U njihovim malim svjetovima u kojima me još nisu upoznali bukača je bila nešto najstrašnije s čime su ih mogli prepasti. Prema Guglu – bukača je stvorenje koje je izmišljeno da bi se plašila mala djeca. To je nešto između vještice i utvare, ali nitko je nikada nije vidio. U Hercegovini se još naziva i baba kukača, kučibaba i živi u čatrnji. Stajala sam ispred ogledala, ja bukača. Suze veće od nektarina otkidale su se iz mene. Ja bukača, biće iz čatrnje, iz mraka. Nezapamćeni jecaji iz želuca, iz slijepog crijeva, iz slezene. Grčila sam se kao pokisla prosjakinja s čelom do ruba asfalta. Srećom, djeca su vojska najjača. Djeca su gromade od čojstva, prije nego odrastu naravno. Njihova duša neiskvarena prljavštinom odraslog svijeta negdje u sebi osjeća ispravnost, unatoč svim negativnostima kojima su izloženi, ne zamjera, razumije i voli. Iznad svega voli. Zapisala sam ovaj odlomak u svojoj knjizi Bukača.

Goranovoj djeci pokazali su ranije moj ožiljak od karcinoma dojke i nazvali me nakaza pred njihovim ušima. O “slučaju spaljivanje” napisati ću samo ovo, jer Goranovoj, našoj, djeci pokazali su i kako gorim. O “slučaju spaljivanje”, ja, već nekoliko godina i spaljena, i gađana, i kamenovana, i pljuvana, i šikanirana, ali življa i jača nego ikada unatoč svemu, napisati ću samo ovo.

Neka naša djeca od svojih desetak godina gledala su kako gorim. Nakon što mi je do njihovog srca trebalo preći put bukače i put nakaze i put žlibine. Nakon što smo se konačno grlili dugo i dugo, za sve noći bukačaste u kojima su nas razdvajali. O “slučaju spaljivanje” napisati ću samo ovo. Neka naša djeca od svojih desetak godina gledala su kako gorim. Gledala. Su. Kako. Gorim. Ne nadam se da ćete razumijeti, maloumnici, ista od ovoga, ikada, ovo pišem samo da pokažem put nekoj drugoj djeci iz vaših zatucanih žlibina, zadrtog kamenjara, uskogrudne fašističke kotline, ka slobodi.

Ka svijetu. Ka svjetlu. Ka slobodi.

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame