Interview PRIRODA & DRUŠTVO Sports TOP VIJEST

ZMaja Bonačić: Nepobjedivi duh dobre volje!

Maja Bonačić, ili kako je neki od milja zovemo – ZMaja – potpuno s razlogom, što ćete vidjeti odmah u ovome tekstu, naša je vrhunska triatlonka koja je oborila neke zaista zanimljive rekorde. Najnoviji podvig postigla je prekjučer, 2.4. – u karanteni!
Dok se mnogi žale na nemogućnost kretanja i dosadu u zatvorenim prostorima stanova i kuća, ZMaja je u stanu, na “stazi” dugoj 8 metara istrčala maraton!
Nikako bez razloga. Njezin je razlog godinama isti, i upravo iz tog razloga postiže svoje nemoguće rekorde!

Za DOP magazin obavili smo inspirativni intervju s Majom:
Osim sportske karijere, po struci si psihologinja, a usmjerila si se na dječju psihologiju?
– Tako je, uz to sam i dječji psihoterapeut u supreviziji. Primarno polje rada mi je poremećaj iz spektra autizma, razvojne procjene/dijagnostika te psihoterapija djece i adolescenata, a uz to organiziram razne radionice i edukacije.

Tvoj najnoviji dojmljivi podvig zaista zaslužuje aplauz, poštovanje, a bome bi nam mnogima mogao poslužiti i kao inspiracija u doba izolacije! Trčala si u svom stanu gotovo 5 sati i pretrčala preko 42 km ukupno.
– Da, uspjela sam istrčati maraton u 4h i 45min na stazi dugoj 8m. Motivacija za to je bio Svjetski dan svjesnosti o autizmu, 2.4., budući da sam zadnjih 5 godina organizirala projekt „Zaigrana pedala“ tim povodom. Zbog trenutne situacije, ove godine to nije bilo moguće tako da sam onda organizirala Korona trkački izazov gdje smo sakupljali indoor kilometre za autizam. Sudjelovalo je 52 ljudi, a sakupili smo 534,3 km. Sudjelovali su čak i korisnici staračkog doma Maksimir, njih 6, koji su prehodali oko 36km sve zajedno. Divno!

Koliko je teže ili lakše trčati u stanu nego u prirodi?
– Naravno da je triput teže trčati u stanu, prvenstveno zato što to, realno, nije funkcionalno trčanje. Ima milijun okreta, korak je neki bizaran i neprirodan, a o psihološkom aspektu vrtnje u krug neću ni pričati. No, iskreno, ja volim pomicati svoje granice i mislim da je ovo bio dobar trening za ultramaratone, koje inače trčim. U rujnu, ako se održi, je Europsko prvenstvo u trčanju na 24h, a staza će biti kraća od 2km. Dakle, trčanje u krug 24h. To je to, psycho killer qu’est-ce que c’est

Imaš li kakvu dnevnu sportsku ili životnu rutinu u kućnim uvjetima izolacije?
– Pa imam, da. Idem jednom tjedno u dućan (četvrtkom haha) i to je to što susrećem druga ljudska bića. Imam sreće da sam na otoku u ovo doba karantene, koji je korona-free, a blizu mi je velika šuma, tako da idem rano ujutro i tamo na trening. Moram priznati da introvert u meni ima mali kick-off od ove situacije, jer sam ja zaista u 14 dana otoka okom vidjela manje od 20 ljudi, pri čemu mi je samo prodavačica ušla u radijus od 2m. U Zagrebu to ne bi bilo moguće, pogotovo na Trešnjevci gdje živim. Ali neka rutina je trening ujutro, škola s djetetom, popodne posao (filmići, radionice, sastanci), navečer vježbe snage i čaša vina. Nemam TV i dalje 😊

Vodiš i youtube kanal namijenjen psihološkoj pomoći ljudima u izolaciji. O čemu je riječ?
– Kako imam svoj centar, gdje radim i vodim, ostala sam bez posla preko noći, kao i mnogi drugi privatnici. Bio mi je to šok, pogotovo jer imam i zaposlenu, ali sam se brzo prebacila u ratni mode i sad je sve ok, pogotovo s ovim zadnjim mjerama. No, poanta je da smo odjednom imale jako puno viška slobodnog vremena. Zašto da moje znanje, koje može pomoći svima, trune u mojoj glavi, kad ga imam vremena podijeliti sa svijetom? A ja zaista volim svoj posao, tako da sam osjećala da mi je to i nekako moja dužnost, s obzirom na situaciju. (kanal: Centar Coralina)

Misliš li da iz ove situacije u kojoj se svi nalazimo možemo izvući nešto dobro?
– Mislim da svatko može iz svake loše situacije izvući nešto pozitivno. Ja znam da ja jedva čekam zajedničku vožnju na biciklu s prijateljima i druženje na nekoj livadi poslije, to će mi biti jedan od najsretnijih dana u zadnje vrijeme, definitivno. Tako malo, a tako jednostavno. Svi ćemo naučiti cijeniti male stvari ili ćemo propasti. Nema sredine.

Što ti radi dijete radi dok trčiš 5 sati u stanu? Ne stane ti na put?
– Dijete je bilo kod bake u susjedstvu, ne bih joj priuštila takav teror, haha. Mačka je, s druge strane, bila izbezumljena, nije znala što se događa oko nje.

Kako se najbolje postaviti prema svemu što nas je snašlo?
– Fokusirati se na važne stvari i gledati za što sad sve imamo vremena, a za što prije nismo imali. I čekati. Proći će, sve prođe.

Evo, dobri savjeti naše psihologinje. A sad, ajmo razgibavanje!

Dino Tremens

Glumac, reper, slam poeta, turistički pratitelj, stipendirani student, ljubitelj neobičnih sportova i aktivnosti (snowboard, biciklizam, kečeri, MMA), vozač, avanturist, ljubitelj hrane... Rođen i živi u Zagrebu, bla, bla... Život je lijep ako se tako postaviš prema njemu. To je sve što zna o sebi.

Komentari

Reklame