Aktualno Celebrities film inmediasres Kritike Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA showbiz Zabava

Kumek (Dario Juričan): Dokumentarac o Milanu Bandiću kao revolveraški obračun – Duhovita kritika društva oko sebe i osobna priče s jedne strane medalje

“Kumek”, dokumentarni film Darija Juričana o zagrebačkom gradonačeniku Milanu Bandiću je po mnogočemu par exellance uradak kakav zaslužuje i bitan sociološki i fenomenološki osvrt uz seciranje njegova filmskog sadržaja.

Niti jedan film u novijoj hrvatskoj filmskoj povijesti nije podigao toliko buke u samom svom nastajanju, a radi se o četiri godine intenzivnog praćenja. Zadnja buka oko nekog dokumentarca ako isključimo “Gazdu”, koja se ticala Todorića i istog autora, bilo je Grlićevo i Mirkovićevo “Novo, novo vrijeme” o izborima na prijelazu milenija i Mirkovićevo “Sretno dijete” s okusom novovalne nostalgije.

Radi se o filmu zbog kojeg je redatelj postao predsjednički kandidat na izborima 2019/2020. zasjenivši i niotkuda kradući spotlight Kolindi i Zokiju. Radi se o filmu zbog kojeg je redatelj preuzeo taktiku slovenskih dokumentarista koji su 2012. radili dokumentarac “Zovem se Janez Janša”, pa su sva trojica promijenili imena u ime slovenskog premijera – tako je i Dario Juričan postao, pa zbog pravnih pretpostavki, prestao biti Milan Bandić. Radi se o filmu čiji je marketing zbog svih pobrojenih performansa izveden savršeno.

Radi se o filmu zbog kojeg je dobar dio svog rada i javne persone redatelj fokusirao na društvenim mrežama prateći i pokušavajući dokazati kriminalne sumnje i navode te otvorene slučajeve prema najdugovječnijem i najizdržljivijem zagrebačkom gradonačelniku.

Ali radi se i o filmu na čijoj mu se svečanoj premijeri u zagrebačkom kinu SC pridružio i sam subjekt Milan Bandić osobno i to na svoj 65. rođendan. Pozdravio se najpristojnije na svijetu, izgovorivši nekoliko prigodnih, kupio knjigu istoimenog naslova istraživačkih novinara Hrvoja Appelta i Saše Paparelle, ne željevši prihvatiti poklon, nego dajući novce redatelju bez izdanog računa.

Juričan je u kontekstu svih svojih medijskih nastupa i ovaj puta bio pristojan, ali sarkastičan. Ljut, zaigran i zabavljen na granici bezobraštine nadrkan na svog protukandidata i subjekt pažnje. Uz osmijeh komentirajući i ne birajući pritom riječi kako bi dovoljno duhovito i u svom stilu bacio ljagu na čovjeka – svoj posao i metu, kako ga je sam nazvao. Pred polupunim kinom u maskama zbog novouvedenih mjera (u suprotnom bi 1000 ljudi u kinu duplo manjeg sjedećeg kapaciteta pohodila event) pogledati film je nadrealno iskustvo.

Štošta je u ovom dokumentarcu nadrealno i zapravo potpuno primjereno onoj groteski i performansu koja se četiri godine praćenja vrti oko njegova kreatora i mete. Ovo je dokumentarni film kao revolveraški obračun dvojice neumornih i zajebanih igrača, svakog sa svoje strane metka. I teško da će rezultirati bez ispaljenog metka jer će nekom zatajiti pištolj u presudnom trenutku. Juričan rafaljira iz svih mogućih situacija, Bandić je smireniji i pretvara se kao da ga ne dotiče previše niti uznemiravaju parole i napori svog oponenta. Tu je. Kao što je već skoro dvadeset godina tu. Samo još nije imao jednog psa krvosljednika poput Juričana koji bi mu pobrajao sve potencijalne, navodne grijehe i dubiozne odluke i dokumente. Prije ili kasnije će Banderas odstupiti, samo pitanje je da li zbog biologije (starosti) ili ideologije (Juričana).

Kako stvari stoje poslije projekcije filma, “Kumek” je film koji će srušiti rekorde gledanosti i po interesu i po medijsoj pratnji i po zasluzi. “Kumek” je zanatski napravljen sjajno, u to uopće nije bilo sumnje, jer da je nakon četiri godine rada, bilo što ispod toga, bio bi dubiozan i zaludan sav dosadašnji trud. Igrajući rolu balkanskog tj hrvatskog Michaela Moorea, Dario Juričan u “Kumeku” ide sistemom kombinatorike Ivice Kičmanovića i Petrice Kerempuha, lika s travkom u ustima koji se inteligentno, usputno i sa strane zajebava odajući privid nonšalancije, ali pritom silno želi zakucati prvom prilikom nepažnje onoga o čemu tj kome priča.

“Kumek” je dvosatna retrospektiva i retrogradna nabrajalica svega što ne valja a načelno se veže uz Bandića.

Od biografskih momenata u njegovim rodnim Grudama, studentskih dana na Pešći, rada u Ledu, političke karijere i uspona kroz SDP, ZG Holdinga, predsjedničkih ambicija (još jedne sličnosti s redateljem), pa sve do samog autorskog priznanja na samom startu kako se radi o osobnoj priči a ne biografskom dokumentarcu – jer implicira da život njegove kćerkice može ovisiti i o ljudima poput “kumeka”. Šeretskim tonom i ciničnim podjebavanjem kakvo je pokazao u svim svojim javnim nastupima, Juričan klikče afere Advent, prometne nesreće u alkoholiziranom stanju, ostavke zbog grijeha, Rujanfest, zamjene gradskih zemljišta, CIOS-a a ka vodeće grupe u sektoru gospodarenja otpadom u Hrvatskoj i regiji, pogodovanje njemu interesantnim investitorima, bildanje cijena javnih radova u gradu, svemu što je obećano i propušteno od Jakuševca do zalenih površina. Fontane netaknute :).

Film prati tempo i storytelling s dramaturškog i narativnog dijela sličan prethodnim filmovima trilogije “Gazda” (o Ivici Todoriću), “Gazda: Početak” (o Miroslavu Kutli) te je dosljedan s te strane i koristi dosta igranofilmskih elemenata. Primjerice zabavna potraga i audicija za dvojnika gradonačelnika kojom mu traži dvojnika jer mu original odbija doći na direktni megdan. Njega nalazi u Krunoslavu Lončareviću koji glumi gradonačenika prilikom rekonstrukcije Bandićevih bisera. Simpatični moment je da se radi o čovjeku koji je član Bandićeve stranke iz koje nije još zatražio istupanje (jer moguće će mu zatrebati) :). I tako sistemom domina i metrikom mozaika dva sata.

Ima li “Kumek” upotrebnu vrijednost da svim načetim afereama bude ono što redatelj želi – krunski materijalni dokaz institucijama da odrade u Hrvatskoj svoj posao, tj procesuiraju njegovu metu i stave ga u Remetinec što bi bila Juričanova moralna pobjeda – teško je reći. Hrvatska nije raj na zemlji i institucije ovdje ne rade svoj posao. Društvo je duboko politizirano i podijeljeno oko svakog segmenta niti u jednom trenu ne odlučujući po segmentima profesionalnosti već političke pogodnosti i podobnosti. Bandić se u gro situacija dosad pokazao debelokožnim liscem i mudrim igračem kojeg se ne lovi s rukama u pekmezu već koji matanovski uspješno izvitoperi i iz situacija kad je priveden i doveden pred biti ili ne biti, predati se ili odustati – situacije. Juričan je pak lik koji ne odustaje lako i zanimljivo će biti pratiti što nakon.

A “Kumek” je film koji možete voljeti ili ne voljeti, odrediti se jednako kao prema metodici i narativu Michaela Moorea ili Morgana Spurlocka, ali ga nikako ne možete osporiti. Na koncu konca to je jedino bitno, ako uzmete kao utjehu da život u Hrvaskoj često zna biti daleko luđi nego je to još jedan pravičan film, pa bio on dokumentarni i pričao o stvarnom životu. (JA)

9/10

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame