Aktualno Celebrities film inmediasres mediji Politička aktuala POLITIZAM POP COOLTURA showbiz Zabava

Jelena Veljača i Nataša Janjić: Državne neprijateljice broj jedan i dva – Kazneno prijavljene zbog govora mržnje

Glumice Nataša Janjić Medančić i Jelena Veljača su dobile kaznene prijave za govor mržnje.

Od strane udruge socijalnih radnika koji ih terete za govor mržnje zbog objava na svojim profilima i komentarima na društvenoj mreži Facebook a koje po njihovom tumačenju predstavljaju kazneno djelo protiv javnog reda javnim poticanjem na nasilje i mržnju, opisano i kažnjivo po članku 325. stavku 1. Kaznenog zakona.

Sve vezano za slučaj nedavno preminule dvoipolgodišnje curice Nikoll koju je majka pretukla po glavici uslijed čega je curica preminula nakon nekoliko dana u zagrebačkoj Klaićevoj bolnici. Djevojčica je bila oduzeta svojoj biološkoj obitelji zbog nedostatnih socijalnih uvjeta i vraćena u biološku obitelj koja ju je bila prvo predala Centru za socijalnu skrb odmah nakon rođenja. Uslijed neadekvatnog nadzora djelatnika Centra za socijalnu skrb, pokrenuta je lavina osuda javnosti, a između ostalih komentatora Veljača je na svojem Facebooku pisala: “Krv im jebem uhljebarsku”, a Janjićka odgovorila: “Svi su ubojice. Svi odreda. Ignoranti smrdljivi”, na što Veljača odgovara: “a plaća curi, bolovanja i pičke materine isto, iz proračuna”.

Poslije tih oštrih riječi i kletvi iz komentara koji su na društvenim mrežama u međuvremenu izbrisani, Veljača se nakon prošlog tjedna nakon sastanka s ministrom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi Josipom Aladrovićem ispričala: “Ako sam nekom svojom ostrašćenom izjavom izazvala i mikrodio atmosfere linča prema socijalnim radnicima, želim se ispričati jer to nije dio ni uvjerenja ove inicijative niti mojih osobnih”, a Nataša Janjić je napisala ispričavajući status na Facebooku koji prenosimo u cijelosti.

“Kaznena prijava je obavijest državnom odvjetniku o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila u zakonu propisano kazneno djelo, a na njemu je utvrditi je li prijava osnovana.
Dakle, nije mi još za braniti se odvjetnicima, ali želim se osobno obratiti javnosti i medijima.
Svjedočili smo šokantnom činu premlaćivanja djevojčice Nikoll, kojem je prethodio niz postupaka sustava Centra za socijalnu skrb. Od oduzimanja udomiteljima nakon 2 godine što je bila zbrinuta kod istih, do navodnih dojava članova obitelji o mogućoj neprilagodbi djevojčice na biološke roditelje i novi dom, do pregleda pedijatara, psihologa i liječnika, da bi sve eskaliralo ovoga Uskrsa njenom nasilnom smrću.
Čitava Hrvatska je bila zgranuta.
Kao majka dvoje djece, sasvim slučajno vršnjaka te iste djevojčice, kao i osmomjesečne bebe, koja znam koliko je nježan i delikatan taj uzrast i koliko krvavog posla roditelji obavljaju oko njih upravo do druge godine, nisam ostala imuna na ono što se prenosilo i navodilo oko tog slučaja.
Od prvotnog pranja ruku nadležnih institucija i izjave da je djevojčica bila sklona autoagresiji i samoozljeđivanju do onog famoznog “ništa nije upućivalo da bi se ovo moglo dogoditi”.
Ne razumijem se u rad Centra za socijalnu skrb i vjerujem da ima jako puno slučajeva i izvan istog gdje “ništa ne upućuje” na tako stravične razvoje scenarija, no kad radiš na jednom takvom mjestu gdje je odgovornot golema, dojma sam da sve i uvijek MORA upućivati na moguće devijacije u procedurama i da se iste moraju pokušati spriječiti.
Znam da socijalni radnici i radnice rade strahovito odgovoran i težak posao, sigurna sam da je velika većina visokokvalificirana i ugođena za najzahtjevnije izazove i prepreke, kao i da velika većina svoj posao obavlja savjesno i besprijekorno, ali ne možemo ignorirati jednu jednostavnu činjenicu da u svakom poslu nisu svi IZVRSNI. I kad radiš, možeš i pogriješiti.
Kaznena prijava Komore socijalnih radnika podnesena protiv mene zvuči kao proizvod idealnog svijeta gdje jedna struka BEZ IZNIMKI može homogeno prisegnuti da uvijek radi bezgrešno i najbolje za svako dijete i obitelj, i da je nemoguće da se u poslu potkrade greška ili previd.
Svi znamo, pa i sama znam po svom poslu, da to nije uvijek tako.
U ovom poslu, nažalost, greške su fatalne.
Ovim putem, želim se ispričati što sam svoju ogorčenost i prestravljenost slučajem djevojčice Nikoll u privatnoj i vrlo općenitoj prepisci s Jelenom Veljačom obojala neprimjerenim rječnikom i neodređenim, ali dramatičnim optužbama.
No za djevojčicu Nikoll zahtijevam pravdu, koja neće biti umirena samo kažnjavanjem njezinih roditelja, već i istragom i evidencijom tko je i kako zakazao u sustavu o kojem je ovisio njezin život kako bismo spriječili da se ovakve stvari i dalje događaju, kako bismo i svojoj djeci mogli pogledati u oči i garantirati za državu u kojoj živimo.
Ovo nije još jedno zatvaranje slučaja, ovo nije tek tamo neki nesmotreni previd, ovo je znak da nešto nije u redu i voljeli bismo vjerovati instrumentima da mogu i znaju utvrđivati sve svoje delikatne procedure o kojima ovise životi nas i naše djece.
Kazenu prijavu u RH može svatko podnijeti i to je legitimno i poželjno ako postoji osnovana sumnja da je počinjeno neko kazneno djelo, no u ovom slučaju žao mi je da je snaga jednog kolektiva ovako revno iskorištena za krive bitke.
Ako je moj bolni majčinski bijes nad ovim slučajem jedini problem tog istog slučaja, pritom naglašavam da nikoga konkretno nisam optužila niti očekujem da se ikoga procesuira bez adekvatne istrage, onda zaista živimo u zemlji gdje je komentar na problem veći od njega samog, što dakle znači da problema ni nemamo.
Je li uistinu tako?”

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame