Aktualno Glazba Kritike POP COOLTURA

Billie Joan: Selfless – Ljuta splitska kantautorica

Mlada splitska kantautorica Ivana Pezo/Billie Joan bljesnula je na domaćoj indie sceni prije nekoliko godina nakon što je objavila debi „Barren Land“. Tada se priključila na “drugi val” domaćih kantautorica – Nina Romić, Sara Renar, Queen Of Sabe, Irena Žilić, Nine Bajsić i drugih. To je bila zbirka akustičnih, unplugged pjesama pod utjecajem protestne američke pjesme u kojima je na izvrsnom engleskom pokušala osloboditi neke važne intimne teme.

Nekoliko godina zatim  predstavlja drugi studijski album „Selfless“ na kojem nastavlja gotovo jednakim intenzitetom tamo gdje je stala s debi albumom. Billie Joan je unplugged punk kantautorica koja zvuči malo kao Joan Baez, a malo kao PJ Harvey. Na novom djelu Billie je ljuta, povremeno bijesna, a onda opet nježna. Ona obrađuje aktualne teme kao što su ispitivanje vlastitog identiteta u naslovnoj pjesmi ili u pjesmi “Now I See”. Billie Joan pjeva otvoreni tribute Bobu Dylanu u pjesmi “Little Jimmy”. Najbolji trenutak albuma je pjesma “A Different Way” s kojom je sudjelovala na kompilaciji FemmeNouvelle. Osim intimnih muče je religijska tj crkvena pitanja koja obrađuje u pjesmama “Judas” i “Preacher”. U prvom planu je akustična i električna gitara i njen glas.

Ivana je sama rekla o djelu: „Album, koliko god je sličan, toliko je i različit od prethodnika, puno je osobniji, nešto više bluesy,  no jednako sirov i oštar, ovaj put naglašen električnom gitarom, uz zanimljivo eksperimentiranje sa zvucima kiše, zvukom dječje igre, pa čak i pucnjem iz pištolja u jednoj od pjesama. Polako je poprimao oblik kroz 2018, završen je 2019 te prvotno najavljen za 2020, potom otkazan (courtesy of the year 2020). Album je kidanje jednog dijela života, da bi nastupio drugi, novi dio. No, bilo kakvo kidanje, pogotovo nečega što je bilo dio tebe, ne dolazi bez patnje i boli koja nastupa nakon. Selfless nije nesebičnost (direktni prijevod), kao se na prvi pogled čini, već osjećaj da si manje svoj, „selfless“… svojevrsni obračun sa prošlošću ali dugotrajan, rastegnut, pun pogrešaka, krivih poteza, premišljanja, rat sa vlastitim očekivanjima, mračan krik duše koja jedini predah vidi u stvaranju nečega, koja sve ono što osjeća, ne može otvoreno reći, može jedino da sakrije u metaforu, da zamaskira pridjevom, da oboji ironijom. Jedan korak naprijed, dva nazad i tako stalno, unedogled”.

Nema se puno oduzeti i dodatni njenim riječima i osjećajima koji se doimaju i zvuče vrlo stvarno i iskreno. Doista je šteta jer takvi izvođači u našim medijima prolaze nezapaženo. (Dijana Čelić)

7.5/10

Tagovi
Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame