Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA showbiz Zabava

Urban & 4: Lipanj, srpanj, kolovoz – Teatralne skice pandemijskih intima, par novih evergreena i autorski hrabri minimalizam

Urban i njegova Četvorka rijetko budu oni koji osluškuju što to njihova publike od njega očekuje.

Glazba se u fiumanskim sobičcima i prostorijama za probe ili na brijunskim ljetnim odmaralištima većinski radi iz potrebe, ne za bildanjem ZAMP-ovih bodova i emitiranja na autopilotnim radio postajama. Ne iz potrebe forsanih razdvajanja od ostatka scene. Sve to što nije hotimično dolazi prirodno iz autorskih pituranja. Iz potrebe ostavljanja tragova. Urbanova ostavljanja tragova nikad se kao dosad nisu činila komplementarnim s njegovim vizualnim i slikarsko – grafičkim pretenzijama. Kao što je nekad znao naglasiti, njegove skice i vizuali često ga prestižu u skučenoj pop formi.

“Lipanj, srpanj, kolovoz” je dvostruki album, kolekcija, kompilacija pomirenja njegovih solo tragova koji su pod nazivom “Zapisi” trebali biti objavljeni solo, odvojeno od benda i potpisa Četvorke, ali se predomislilo. Devet pjesama na prvom i osam pjesama na drugom komadu intimnih priča kantautora kronologizira introspektivno putovanje čiju ćete ljepotu dohvatiti tek na drugo, treće, neka peta slušanja, naravno ako mu date prilike i ne odete u smjeru površne publike novog milenija koja reagira na hookove i catcheve prvih 15-ak sekundi.

Ovaj puta se fino koprcao unutar užasno nepjevnog i nemuzikalnog hrvatskog jezika. Stavit sve što želiš nježno reći u formi melodija i harmi, rastavljenih slogova – nije najlakši zadatak na svijetu ako ne želiš refrene s banalizmima rima koje će se dokidati na “teci/reci” motivima.

Dugo je trajala diskografska pauza od prekrasne tame “Merkura” iz 2014. Na taj se komadić plastike nastavlja ova dupla doza digitalije. Svašta se promijenilo u generacijskom switch posljednjih sedam godina. Osim činjenice da Urban & 4 terenski ne zastarijevaju. Njihova je koncertna prisutnost i aktivnost bila konstantom trajanja na sceni.

Studijski, stvari su bile ponešto drugačije. Teatralnost glazbe i stiha uvijek dobija neku novu dimenziju u samoćama iz kojih Urban kreće kao storyteller skica koje će imati svoj kontrapunkt u načinu kako radi Thom Yorke na globalnoj pozornici. Ljepota melodija i stihova stvari poput “Biram ptice” ili “Sama” nova su evergreen područja, zaigranost gotovo kazališnih soundtrackova “Susjed”, “Vještac”, “Malih dama” ili “Ludog Škarpe”, odlično stoji prema već čuvenim singl spotovima “Div”, “Nitko osim nas” ili klasika “Kuća sjećanja”, “Iskre”. Čak i pjesme poput “Pseće oluje” koje stoje podosta inferiorno prema ranije spomenutim naslovima u kontekstu cjeline dobijaju veću vrijednost. Dvostruki album osim kompiliranja pjesama s kojima ste već ostvarili intimu nudi sasvim dovoljno novih momenata za grljenje (“Duža riječ” ili “Gdje god bila ti”) i istraživanja kako zvuk i vizualne skice u njegovoj interpretaciji plešu vrlo nježan i prijeko potreban sentiš.

Autorska ogoljenost i prekrasni aranžmani Ante Gela nadograđuju se toliko kompetentno da se ona tanka nit između gubi svaki put kad pokušate shvatiti koliko je lako ovakvog autora prvenstveno respektirati čak i ako se ne regrutirate iz mora nekritičkih fanova koji će mu zauvijek s dlana piti “Moju vodu” ili “Odlučio sam da te volim”. Daleko je taj čovjek. I dobro da je tako.

Artwork albuma potpisuje dugogodišnji suradnik – ilustrator i slikar Tomislav Torjanac, dok će video komade preuzeti Urbanova supruga Milica čiji će minimalistički potpis u spotovskim i lyric video formama davati dodtanu vrijednost i moć njegovih glazbenim skicama. Od prekrasne “Same” do crno bijelih pratnji izdanju novih pjesama

Spomenuta tri mjeseca iz naslova albuma u ovoj glazbenoj varijanti traju čitavu godinu. Godinama. (JA)

9/10

 

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame