Aktualno Celebrities Glazba Kritike POP COOLTURA

Barbara Munjas: I Will Be Standing – Ritualčići u potrazi za umjetnošću

“I Will Be Standing” je najavni singl novog albuma Barbarinih pjesama na engleskom jeziku, nakon singlova “Gone back” i “Like I Wanted”,

Novi singl istarske kantautorice Barbare Munjas je ambiciozni indie funk folk s etno elementima i nastavak autoričinog istraživanja zvuka i pjesama koje bi mogla potpisati kao one pod kojima ćemo je moć prepoznati. “Ovu sam pjesmu oduvijek vidjela kao svojevrsni ritual, čak joj je i radni naziv dugo vremena bio “Ritualna”. U glavi sam uvijek imala sliku nekakvog mističnog ritualnog plesnog obreda oko vatre duboko u šumi kojim se postiže zaštita i čišćenje od svih loših energija koje nas okružuju i kojim se stvara neki ‘safe space’. Pjesme mi uglavnom uvijek dođu sa slikom i nekim osjećajem atmosfere tako je i ova došla. Kao neki vještičji ples iz priča moje none kada sam bila dijete. Istodobno, vizualno jako volim koristiti tradicionalne elemente i vraćati se svojim korijenima. Već dugo ne živim ni u Istri ni u Hrvatskoj tako da narodna Istarska nošnja za mene predstavlja “doma”. U ovom sam se spotu htjela igrati time: odnosom tradicije i suvremenosti. Blisko surađujući s nevjerojatno talentiranom kinematografkinjom, Anom Knežević, i samom Barbarom, odlučile smo se prikazati tu priču žene koja pritisnuta očekivanjima društva i društvenim normama polako ludi. Umjesto kruha ona reže vodu, baca voće, liže drva, te na samom kraju i skida narodnu nošnju, koja predstavlja sva očekivanja, i sve te norme, i sama pleše okružena drvećem. No, ipak, Barbara ostaje u tradicionalnoj podsuknji jer mislim da se tradicija ne treba odbaciti, samo ju treba mijenjati na bolje.” 

Spot je nastao u suradnji s antropologinjom Anom Knežević koja je snimala i montirala Barbarin ritualčić. “Polazeći sa svoje akademske pozadine, antropologije, kada sam prvi put slušala Barbarinu pjesmu “I will be standing” zapao mi je za uho refren u kojemu ona na engleskome pjeva kako ne želi da ju se pojede, ne želi da ju se proguta. To me je odmah asociralo na društvene norme koje namećemo ženama, a većina takvih normi proizlazi iz patrijarhalne tradicije u kojoj se žena vidi prvenstveno kao dobra domaćica, žena i majka. U hrvatskome jeziku čak i nemamo imenicu koja bi opisala ženu kao osobu bez toga da uzima u obzir njezin bračni status. Žena je imenica koju istodobno koristimo za žensku osobu (woman), ali žensku osobu koja je u braku (wife). Čini se kao da žena ne može ni postojati van tih okvira ni van te tradicije. (CD/PR)

7/10

Redakcija

Redakcija

Komentari

Reklame